Restoran je, po Vikipediji, francuskog porijekla, naziv izveden iz glagola "restaurer" = "jačanje" ili "obnova", a riječ je o ugostiteljskom objektu u kojem se pripremaju i poslužuju hrana i piće po izboru gosta.
Prvo poznato posluživanje hrane u objektima koji se mogu nazvati restoranom, datira iz 12. stoljeća, a događalo se u Hangzhou, kulturnom, političkom i ekonomskom središtu za vrijeme kineske dinastije Song.
Dakle, restorane kakve mi poznajemo izmislili su Kinezi. Oni su razvili i neke od prvih prodavnica brze hrane u svijetu. Restoran Stiftskeller St. Peter u Salcburgu se često naziva najstarijom danas poslujućom gostionicom u Europi, jer se spominje 803. godine.
Ali, kada se zaviri u daleku prošlost, otkriva se postojanje snek-barova. “Snack“ po današnjoj komercijalnoj terminologiji je ugostiteljski objekt u kojem se na očigled gostiju pripremaju i uslužuju jela i napici te uslužuju pića.
Pompeja: 200 barova na 800 metara
Ulice Pompeje, očuvane pod vulkanskim pepelom od erupcije Vezuva 79. godine, oivičene su snek-barovima, koji su, kako znamo iz pisanih izvora, preko šanka nekad služili toplu hranu, pića, hljeb, sir, hurme, orahe, smokve i kolače i to u svako doba.
Tu se služilo i vino, obično pomiješano s vodom ili, što je bilo vrlo neobično, s morskom vodom. Kada je bilo hladno, služilo se toplo piće od mješavine vode i vina, sa začinima i često zaslađeno medom.
U Pompeji postoje ostaci nekih dvjesta snek-barova, a u jednoj ulici blizu javnog kupatila ima ih ni manje ni više nego osam u bloku kraćem od 800 metara.
Pekara iz Homerovog doba
Očigledni ostaci snek-barova otkriveni su i na čuvenom nalazištu Troje u sjeverozapadnoj Turskoj. Oni se nalaze u arheološkom nivou iz 13. stoljeća prije naše ere.
U samoj unutrašnjosti glavne južne kapije grada arheolozi su pronašli malu građevinu koja se otvarala prema ulici. Unutra su bile tri prostorije s velikim ognjištem, mlinom za kukuruz iznad bazena za skupljanje brašna, kameni lavabo s odvodom prema ulici, pećnicama i sanducima za skladištenje.
Položaj zdanja blizu kapije naveo je arheologe na pomisao da je to bila pekara ili snek-bar, jedan od najranije poznatih pa se tako turistički vodiči u Turskoj hvale postojanjem prvih snek-barova u historiji.
Snek u Iraku – prije gotovo 40 stoljeća!
Ali, tvrdnja da se u Troji nalazi najraniji snek-bar pobijena je primjerom iz velikog sumerskog grada Ur, u Iraku. Britanski arheolog Leonard Vuli je 1930. pronašao dosta sporednih ulica u njemu, prosječenih tokom 18. stoljeća prije naše ere.
Jedna kuća bila je adaptirana tako što je prosječen veliki prozor prema ulici u kome je bio šank od cigle visok oko metar iznad nivoa ulice. U istoj prostoriji je bila velika peć za hljeb na čijem se vrhu nalazio roštilj koji je držao žar od uglja za pečenje mesa.
Uređenje ovog prostora otvorenog prema ulici navelo je Vulija da zaključi da je to bila ulična kuhinja koja je prolaznicima prodavala hranu sa šanka. Iznenađujući podatak jeste da je hiljadama godina stara peć „ista kao ona koja se sada koristi u arapskim kućama i prodavnicama hrane”.
Nije vjerovatno da je dobrostojećim Grcima i Rimljanima etikecija dozvoljavala sjesti i jesti na ulici. I upravo to čini prve kineske restorane toliko izuzetnim.
Ali po italijanskim gradovima Rimske imperije postojala je živa trgovina brzom hranom koja je zadovoljavala potrebe zaposlenih pripadnika srednje i radničke klase koji su jurili od posla do posla.
Dakle, snek-bar i fast food nisu ovovremenska izmišljotina već historiji odavno poznati ugostiteljski objekti u kojem se od pamtivijeka jelo priprema jednostavno, brzo poslužuju mušterijama koji nemaju vremena, (često ni novca) za proučavanje menija i dugo čekanja narudžbi u restoranu.
Egipat: 10 hiljada uličnih tezgi
U srednjevjekovnom Egiptu, na prepunim ulicama Kaira, cvjetala je zanimljiva prodaja hrane koja se pripremala na oko deset hiljada uličnih tezgi. Poslovniji prodavci su išli ulicama gore-dolje noseći na glavi upaljene male štednjake na kojima su se ljuljali opasni lonci u kojima je vrilo ili tave u kojima se peklo meso. Kupci su sjedjeli i jeli na ulici.