Mnogim roditeljima već je dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru posuđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire, već čekaju da sve to obave njihovi roditelji.

Novi obrazac

Roditelji, sada već sredovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina, sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No, pitanje je kako.

Iako bi bilo idealno da dolaskom kod stručnjaka možemo dobiti recept nakon čije primjene stvari funkcioniraju bez problema, to je gotovo nemoguće. Stručnjaci kažu da se to gradi godinama, prije nego što do problema uopće dođe.

Ako ste ikad pokušali promijeniti neku svoju naviku koja egzistira već godinama, sigurno ste primijetili da to baš i nije jednostavno. Ako već godinama imamo običaj popiti kafu prije doručka, trebat će nam neko vrijeme da se naviknemo na promjenu u kojoj ćemo prvo doručkovati, a tek potom popiti kafu.

Nije nemoguće, ali isto tako je i prilično nerealno očekivati da ćemo nakon prvog puta odmah usvojiti novi obrazac.

Iz navike radimo mnogo stvari: zaključavamo vrata po izlasku iz stana, palimo svjetla na automobilu, zatvaramo vodu kada operemo ruke... Ali, isto tako, navika je i pospremiti tanjir za sobom, oprati posuđe, složiti krevet, brinuti se o svojim obavezama. Navika koja se usvaja od najranije dobi.

Teško djetinjstvo

Kako to da onda nemaju svi 15-godišnjaci te navike? Odgovor na to pitanje imaju roditelji koji tih 15 godina sve čine umjesto djece.

Neki roditelji rade to jer su imali teško djetinjstvo i stroge roditelje i željeli su svoju djecu osloboditi obaveza, dopustiti im da uživaju kako oni nikad nisu mogli. Neki u procesu rastave braka ili samohrani roditelji pokušavaju djetetu smanjiti stres i pritom čine sve kako bi ono bilo sretno.

Inicijativa

Ako dijete godinama nije imalo obaveze, ako nikad nije moralo pospremiti krevet, oprati suđe ili posuditi knjigu za lektiru (neovisno o razlozima), zašto bi ono odjednom to htjelo (ili znalo) u starijoj dobi? Nijedno dijete neće se samoinicijativno uhvatiti posla u starijoj dobi ako do tada nije steklo radne navike i ako su do tada roditelji sve radili za njega. Godine same po sebi ne znače ništa ako tokom njih nismo ništa naučili.

Od malih nogu

Vrlo je važno djecu od malih nogu uključiti u kućne poslove. Cilj nije da dijete odradi posao umjesto roditelja. Cilj je da dijete kroz igru i druženje stječe radne navike koje ne možemo usaditi nabrzinu i odjednom. Za to je potreban dobar primjer odraslih i vrijeme. Ako se takve navike počnu usvajati u ranoj dobi, kod tinejdžera neće biti problem.

Nikad nije kasno

Nikad nije prerano (a ni prekasno) da se bavimo djetetom i naučimo ga sve što želimo da usvoji. Dok će nam u mlađoj dobi biti jednostavnije (dijete će vjerovatno s ponosom učiti kako se slaže krevet i veseliti se malim ritualima čišćenja, kuhanja i slično), u starijoj dobi stvari se malo kompliciraju. Da biste privoljeli našeg adolescenta da se osamostali, potrebno je osluškivati šta je njemu važno, kakav je njegov tempo.

Motivi

Ako znamo da je dijete jako motivirano da se jednog dana odseli od nas, tada mu i obaveze kao što su kuhanje i pospremanje možemo prezentirati kao nešto u čemu će jednog dana uživati u vlastitom domu. Rečenica poput: “Pa sigurno nećeš visiti kod mame na ručku svaki dan – to nije cool” itekako bi ga mogla nagnati da uzme stvari u svoje ruke. Nadalje, čišćenje može biti i zabavno ako dozvolimo adolescentu da pojača muziku i usisava u ritmu omiljene pjesme.

Odgovori

Roditelji ne trebaju vjerovati u greške – samo u povratne informacije koje dobivamo od okoline. Svoju djecu i godine do kojih su došli iskoristite kao povratnu informaciju koja će vam dati odgovor na pitanje kako (ne treba) dalje.