Koje je mjesto EEG snimka u dijagnostici epilepsije? 

EEG snimak jedina je metoda koja direktno pokazuje zbivanja u ćelijama mozga za vrijeme epileptičkog napada, pa je ovo jedina direktna metoda registracije epilepsije.

Uloga EEG snimka važna je posebno kod razlikovanja epileptičkih od drugih oboljenja, klasificiranja epileptičkih kriza svijesti, određivanja lokalizacije epileptičkih žarišta, a ima posebno mjesto u valorizaciji uspješnosti terapije.

Kako nastaje kriza svijesti

Možete li pojasniti pojam „kriza svijesti“?

Krize svijesti su nagle promjene, u prvom redu po pitanju svijesti, nastale u toku neke bolesti i mogu ukazivati ili na poboljašavanje ili na pogoršavanje patoloških manifestacija osnovne bolesti. Krize svijesti su veliki dijagnostički problem, posebno u diferenciranju sa epileptičkim manifestacijama.

Određeni broj kriza svijesti u praksi se proglasi epilepsijom i pacijent nepotrebno mora dugotrajno uzimati antiepileptike, koji mogu imati i niz neugodnih nuspojava. S druge strane, pošto se epilepsija zamijeni s krizom, bolesnici ne uzimaju antiepileptike, što može izazvati niz problema, od ponavljanih napada do povreda ili na kraju do pojave tzv. epileptiziranog mozga, što je najveća komplikacija neliječene epilepsije.

Najveći problem kod kriza svijesti predstavljaju one koje se javljaju paroksizmalno u raznim oblicima. Neki autori navode da ovakvih stanja ima kod pet posto svih bolesnika koji se javljaju ljekaru.

Prolazne krize svijesti mogu se javiti pod raznim okolnostima. Postoji cijeli niz bolesnih stanja koje imaju ovakve kliničke manifestacije u kliničkoj slici, a neophodno ih je etimološki izdiferencirati, jer je liječenje kod raznih kriza različito. Kod djece se moraju isključiti refleksna epilepsija, razne vrste sinkopa, psihogeni napadi, respiratorni afektivni napadi, noćno mokrenje koje se može zamijeniti epileptičkim napadom u snu.

Kod odraslih dolaze u obzir napadi panike ili vrtoglavice, razna konfuzna stanja, noćni strahovi, migrena, vertebro-bazilarni sindrom, tranzitorna cerebralna ishemička stanja i razni poremećaji spavanja.

Dijagnosticiranje ovih stanja vrši se prvo detaljnom anamnezom i serioznim objektivnim pregledom, uz kontrole laboratorijskih i drugih nalaza.