Anksiozno-depresivni poremećaj svrstan je u grupu blažih psihičkih poremećaja. Radi se o miješanju simptoma anksioznosti (tjeskobe) i depresije (pojednostavljeno, sniženog osnovnog raspoloženja), a koji svojim intenzitetom, kvalitetom i kvantitetom javljanja značajno narušavaju svakodnevnu rutinu i smanjuju, pa čak i oduzimaju osobi životnu radost i smanjuju kvalitet življenja.  

Stres i trauma

- Anksioznost ima svrhu i smisao odbrane od opasnosti našeg tjelesnog, ali i emocionalnog integriteta. Simptomi anksioznosti razlikuju se od osobe do osobe i može se reći da su individualni i različiti. Osoba je u anksioznim stanjima svjesna straha na racionalnom nivou, ali nije u stanju prepoznati uzrok same tjeskobe. Može se reći i da se anksioznost javlja kao odgovor na neki stresni događaj koji je bio jačeg intenziteta za tu osobu, ali i dugotrajni stres koji osoba tolerira – kazala je dr. Nermina Vehabović-Rudež, psiholog/realitetni psihoterapeut iz Centra za mentalno zdravlje Visoko.  

Osoba može osjećati anksiozne simptome kao simptome podražaja vegetativnog nervnog sistema, tjelesne simptome grudnog koša i stomaka, zatim kao “mentalne simptome”, potom opće, simptome napetosti i druge nespecifične simptome.

- Kod depresije se razvijaju osjećaji bespomoćnosti, praćen gubitkom zanimanja za svakodnevne aktivnosti, uz promjene tjelesne težine i gubitka apetita. Vrlo često osoba ima promjene sna u smislu gubitka ili pretjerane potrebe za snom, osjećaj nemira i sniženje praga frustracije. Javlja se gubitak energije, sniženo osnovno raspoloženje uz osjećaj bezvrijednosti ili krivnje, kao i rizično ponašanje u smislu zloupotrebe psihoaktivnih tvari ili alkohola, kompulzivno kockanje, opasna vožnja... Naglašeni su i problemi s koncentracijom te neobjašnjivi bolovi ili tjelesne tegobe – pojašnjava dr. Vehabović-Rudež.

Svako drugačije reagira na stresore i životne traume. Često se, nesvjesno, niz emocija koje se javljaju u osobi, izrazi kroz tjelesne simptome. Ipak, nisu svi ljudi skloni da u situacijama stresa i životnih trauma imaju simptome anksiozno-depresivnog poremećaja.

Ovom poremećaju skloniji su introverti, hipersenzitivne osobe, oni koji imaju visoka očekivanja od sebe i drugih, osobe koje su odgovorne, koje teže perfekcionizmu, oni kod kojih se lako može razviti osjećaj krivnje, nestrpljive osobe. Vrlo često su to osobe koje se čine jake, organizirane, optimistične.

Najbolji rezultat

- Kad osoba osjeti prve neugodne tjelesne simptome, treba se obratiti ljekarima u hitnoj pomoći. Nakon nekoliko posjeta hitnoj, upućuje se porodičnom ljekaru, koji je šalje na organske pretrage, a kad se utvrdi da je sve uredu s organskim zdravljem, osoba se upućuje u Centar za mentalno zdravlje, psihologu ili psihijatru. Tretman aknsiozno-depresivnog poremećaja može uključivati medikamentoznu terapiju koju propisuje psihijatar, kao i tretman psihoterapeuta – ističe dr. Vehabović-Rudež. 

Iskustva su pokazala da medikamentozna terapija bez uključenog psihoterapijskog tretmana neće pokazati dugoročnije efekte, kao i da kod nekih osoba sama psihoterapija ne postiže uvijek uspjeh. Udruženo, obje vrste tretmana daju najbolje rezultate.

Koji su simptomi

Osobe s anksiozno-depresivnim poremećajem, kaže dr. Vehabović-Rudež, mogu pokazivati simptome kao što su mučnina, bolovi u želucu, osjećaj igranja želuca, stezanje u grlu, teško gutanje hrane, osjećaj knedle u grlu, osjećaj drhtanja cijelog tijela, lupanje srca, a tu su i osjećaj nedostatka zraka, znojenje, vrtoglavica.

Javlja se i osjećaj gubitka kontrole, izbjegavanje izlaska iz kuće i mjesta gdje ima više ljudi, izbjegavanje ranijih aktivnosti izvan kuće, koje su nekad pričinjavale zadovoljstvo. S vremenom, neke osobe dobiju povišen krvni pritisak, dijabetes i bolesti štitne žlijezde.