Proso je drevno sjeme, koje se izvorno uzgajalo u suhim klimama Afrike i sjeverne Kine još od neolita. Arheolozi su u sjeverozapadnoj Kini otkrili 4000 godina staru zdjelu rezanaca od prosa. S vremenom, proso se proširilo po cijelom svijetu. Rimljani i Gali od ove žitarice su pravili kašu, a u Srednjem vijeku proso se jelo češće od pšenice.
Kasnije se u Americi i Europi proso većinom smatralo stočnom hranom.
Srećom, zanimanje za ovu namirnicu raste, pogotovo među ljudima kojima se preporučuje bezglutenska dijeta. Naime, za razliku od nekih žitarica, proso ne sadrži gluten.
Ova žitarica preporučuje se svima jer tijelo opskrbljuje s mnoštvom korisnih hranjivih tvari. Blago je slatkastog okusa i orašaste teksture. Sadrži čak 15 posto bjelančevina, što ga čini vrhunskom namirnicom za vegetarijance, a uz to je bogato vlaknima, vitaminima B-kompleksa, uključujući niacin, tiamin i riboflavin.
Proso je i odličan izvor minerala, jer u njemu ima željeza, magnezija, mangana, fosfora i kalija. Fosfor obavlja važnu ulogu u našem organizmu. Osim što je odgovoran za izgradnju kostiju i zubi, fosfor je potreban za rast i obnovu ćelija te proizvodnju DNA i RNA.
To je namirnica koja čuva i zdravlje srca, jer je bogata magnezijem. Ovaj mineral ublažava i tegobe s astmom te učestale napade migrene. Osim toga, magnezij pomaže pri snižavanju krvnog pritiska i smanjuje rizik od srčanogdara. Zbog značajnog udjela željeza treba ga koristiti za prevenciju anemije i općenito kod loših nalaza krvi. Naravno, ne kako lijek već kao pomoć u obogaćivanju svakodnevne prehrane, pogotovo, ako je manjkava ovim mineralom. A upravo je željezo važno jer prenosi kisik u krv i sudjeluje u proizvodnji ATP-a (glavnog unutarćelijskog skladišta energije).