Neki od nas nasljeđuju veću osjetljivost na hladnoću. Istraživanje provedeno na blizancima pokazuje da su hladne ruke i noge naslijedne, što implicira genetsku bazu za pretjeranu percepciju temperature. Mnogima od nas je hladno na početku gripe, kad se temperatura tijela počinje povećavati. Tokom gripe, nervni krugovi koji kontroliraju tjelesnu toplinu premještaju se na viši nivo pa tijelo odgovara kao da mu je hladno
Japanski ronioci na bisere mogu izdržati duge vremenske periode u hladnoj vodi bez ugodnosti ronilačkog odijela, dok mnogi od nas drhte u vodama relativno toplih Tihog i Indijskog oceana
Kad je HMS Beagle pristao na južnoj obali Tierre del Fuego (Ognjena zemlja), Charles Darwin je zabilježio sposobnost lokalnih stanovnika da se nose s hladnoćom:
„Žena, s nedavno rođenim djetetom na prsima, neki je dan došla do plovila i ostala stajati tamo iz čiste znatiželje, dok je susnježica padala i prekrivala njenu golu kožu, i golu kožu djeteta na prsima.”
Japanski ronioci na bisere mogu izdržati duge vremenske periode u hladnoj vodi bez ugodnosti ronilačkog odijela, dok mnogi od nas drhte u vodama relativno toplih Tihog i Indijskog oceana.
Zašto postoji takva razlika reakcija na hladnoću?
Osjećaj hladnoće počinje kad nervni završeci u koži šalju impulse mozgu o temperaturi kože. Ti impulsi ne pokazuju samo temperaturu kože, već i visinu promjene njene temperature.
Prema tome, mnogo nam je hladnije kad uskočimo u hladnu vodu, kad temperatura kože drastično pada, nego kad polako ulazimo u vodu, kad nam je temperatura kože niska, ali konstantna.
Navala nervnih impulsa padajuće temperature kože daje nam rano upozorenje događaja koji bi mogli izazvati padanje temperature unutarnjih organa. Kad se ne bismo osvrnuli na upozorenje, temperatura unutarnjih organa mogla bi drastično pasti i uzrokovati smrtonosnu hipotermiju ili pothlađenost.
Kod zdravih ljudi psihološki sistemi sprečavaju da dođe do hipotermije. Impulsi kože dolaze do hipotalamusa, područja mozga koje je odgovorno za kontrolu unutrašnjosti tijela, a on daje upute u nervnom sistemu da spriječi pad tjelesne temperature.
Nervni impulsi poslani u mišiće drhtanjem proizvode dodatnu metaboličku toplinu. Krvne žile koje bi inače prenosile toplu krv iz unutarnjih organa ka koži, gdje bi krv gubila toplinu, drhtanjem se stišću i zadržavaju većinu krvi, a i topline u unutarnjim organima.
Impulsi stižu u moždanu koru, gdje se odvija većina razmišljanja i ona stvara informaciju o tome koliko nam je hladno. Ta informacija kombinira se s impulsom limbičkog sistema, koji je odgovoran za naše emocionalno stanje, kako bi odredili koliko tačno hladnoće osjećamo i kako se pri tom osjećamo.
Ti osjećaji motiviraju nas za promjenu ponašanja pa se skupljamo u fetusni položaj ili oblačimo više odjeće.
Osjećaj hladnoće nije isti kao i sama hladnoća. Skakanje u hladno jezero možda jest hladno, ali može povisiti temperaturu tijela zbog naglog suženja krvnih žila, zbog čega topla krv ostaje u unutrašnjosti, a ništa se topline ne troši preko kože. Na taj način temperatura tijela može ostati povišenom i do jednog sata nakon skoka.
Mnogima od nas je hladno na početku gripe, kad se temperatura tijela počinje povećavati. Tokom gripe, nervni krugovi koji kontroliraju tjelesnu toplinu premještaju se na viši nivo pa tijelo odgovara kao da mu je hladno sve dok se temperatura ne stabilizira oko tog područja povišene temperature.
No, dok gripa ukazuje na problem, je li sve u redu kad nam je hladno, a da zapravo nije hladno?
Neki od nas imaju lošu sreću i pate od Raynaudovog fenomena, stanja u kojem je krvni tok previše spor da bi mogao prste na rukama i nogama mogao održavati toplim.
Osjećaj hladnoće u trudnoći, kad se fetus ponaša kao mala peć, mogao bi ukazati na nedostatak aktivnosti hormona tiroida, što zahtijeva hormonsku terapiju.
No, neki potpuno zdravi ljudi mogu jače osjećati hladnoću od drugih u istom okruženju. Ženama je često hladnije nego muškarcima, vjerovatno zbog smanjenje temperature kože, posljedica više potkožnih masti i estrogena.
Neki od nas nasljeđuju veću osjetljivost na hladnoću. Istraživanje provedeno na blizancima pokazuje da su hladne ruke i noge naslijedne, što implicira genetsku bazu za pretjeranu percepciju temperature.
