Pojam sreće čest je u svakodnevnom životu i u našim težnjama, ali rijetko stanemo da o njemu zbilja promislimo. Tako je i u psihologiji – iako znamo da težimo psihofizičkom blagostanju naših klijenata – rijetko se bavimo osjećajem sreće.

Veliko zadovoljstvo

Iako se u našoj kulturi to često tako čini – sreća nije samo odsustvo nesreće, bola i patnje (često se npr. kaže da je neko imao sreće jer je izbjegao neku tešku sudbinu). Sreća je, prema definiciji, ugodna emocija. 

Osjećaj sreće podrazumijeva veliko zadovoljstvo koje osjećamo kada ispunimo neku od svojih važnih želja ili ako je potvrđena i prepoznata neka od naših najvećih vrijednosti.

Sreća je veoma subjektivan i lični proces koji se razlikuje od osobe do osobe. Tako za neke ljude, sreća može biti trenutni trenutak radosti ili uzbuđenja, dok za druge može biti dugoročno osjećanje ispunjenosti i zadovoljstva sa životom uopšte.

Neki ljudi mnogo više vrednuju ličnu sreću, dok je drugi pronalaze u radosti i veselju svojih najbližih ili cijele zajednice. To je zato što sreća, pored emocionalne, sadrži i kognitivnu komponentu – pozitivan način razmišljanja i percepcija sveta oko sebe. Pozitivan stav, optimizam i sposobnost prepoznavanja prilika i rješavanja problema doprinose osjećaju sreće.

Osjećaj sreće, očekivano, vezan je za psihološku dobrobit i blagostanje, ali u nekoliko situacija – pogrešna uvjerenja o sreći mogu da loše utiču na mentalno zdravlje osobe:

Sreća kao socijalni pritisak 

Neki ljudi vjeruju da moraju biti veseli i sretni kako ne bi bili odbačeni. Ulaze u kontakte jedino kada su dobro raspoloženi. Kada su loše volje, izbjegavaju društvo, čak i prijatelje jer misle da ih onda opterećuju. 

Na taj način mogu da budu veoma usamljeni u trenutcima kada im najviše treba podrška.

Strah od sreće 

Neki ljudi mogu potiskuju osjećaj sreće i zadovoljstva, ne izražavaju ga i ne prepuštaju mu se, zbog straha i uvjerenja da velika sreća vodi velikoj nesreći. To se najbolje oslikava u rečenicama široko rasprostranjenim u našoj kulturi:“Stavi kamen u cipelu” ili „Kucni u drvo.“.

Sreća kao imperativ 

Mnogi ljudi imaju osjećaj da im je sreća u životu obećana, garantovana, ukoliko se budu dovoljno trudili i prema nekim svojim ili tuđim mjerilima budu dovoljno dobri. Kada velika sreća zbog životnih okolnosti izostane – ljudi mogu biti veoma ogorčeni, obeshrabreni i osjećati se prevareno.

Za mentalno zdravlje 

Važno je osvijestiti i preispitati ovakva i slična uvjerenja, kako bismo se u potpunosti prepustili sreći na autentičan način.

Često je pitanje za psihologe – jesmo li zaista mi kovači naše sreće, ili je to neka slučajna, neuhvatljiva i nepredvidiva zvjerčica? Odgovor na to nije jednodimenzionalan, kao što ni faktori koji nas čine sretnim nisu vezani samo za nas ili samo za okolinske faktore. 

Naime, postoje unutrašnji faktori sreće – koji zavise od nas samih i time jesu pod našom kontrolom, i vanjski faktori sreće – koji zavise od dešavanja u životu i svijetu oko nas i na koje ne možemo uticati. 

Unutrašnji faktori

Tako pod unutrašnjim faktorima sreće podrazumijevamo: emocionalnu inteligenciju, svijest o svojim potrebama i ciljevima i proaktivan pristup njihovom ostvarivanju, samoostvarenje, pozitivni i optimistični stavovi i uvjerenja. Vanjski faktori su npr.: uspjesi, nagrade, kvalitet socijalne mreže, ekonomski faktori, te generalna produktivnost okruženja.

Može se reći da veliki dio naše lične sreće jeste pod našom kontrolom i da za svoju sreću možemo i trebamo preuzeti odgovornost, te na najbolji način iskoristiti životne prilike. 

(Svakog petka objavljujemo tekstove stručnjaka koji pišu o zdravlju, savjetima kako sebi pomoći...)