Lupus koji se manifestira na koži, hronične prirode, naziva se diskoidni eritemski lupus. Ime je dobio po promjenama na koži u obliku diska ili novčića.

Simptomi bolesti

Uzrokuje jak osip koji se pogoršava kada je osoba izložena sunčevoj svjetlosti. Osip se može pojaviti bilo gdje na tijelu, ali najvjerojatnije na tjemenu, vratu, rukama i stopalima. Teški slučajevi mogu dovesti do trajnih ožiljaka, hiperpigmentacije i gubitka kose.

Diskoidni lupus ne treba zamijeniti sa sistemskim lupusom.

Sistemski lupus također može uzrokovati blagi osip, obično na licu u obliku “leptira”, ali zahvata i unutrašnje organe. Osoba sa sistemskim lupusom također može imati diskoidne lezije. Diskoidni lupus ne utječe na unutrašnje organe, ali osip je obično mnogo teži.

Uzrok diskoidnog eritemskog lupusa

U pozadini diskoidnog lupusa leži interakcija genetskih faktora, autoimunih mehanizama te vanjskih okidača poput pušenja i izloženosti UV zrakama.

Veći rizik za razvoj hroničnog kožnog lupusa poput diskoidnog imaju žene, osobe 15 – 44 godine, pri čemu najčešće oboljevaju žene u 30-im i 40-im godinama, crnci (s rizikom do četiri puta većim kod crnih žena nego kod bijelih žena), Azijati, Latinoamerikanci i Indijanci.

Diskoidni lupus uzrokuje okrugle lezije (ranice) u obliku novčića. Ranice se najčešće razvijaju na tjemenu i licu, ali se mogu pojaviti i na drugim dijelovima tijela.

Diskoidne lezije obično ne bole i ne svrbe. Mogu biti ljuskave, debele ili crvene. Kada lezije nestanu, mogu ostaviti ožiljke ili promjenu boje kože.

Diskoidni lupusni osip na tjemenu može uzrokovati gubitak kose, ako se na tjemenu stvori ožiljak, gubitak kose može biti trajan. Zatim, osip koji traje dugo može povećati rizik od raka kože, a diskoidne rane u ustima mogu povećati rizik od raka kože koji se naziva karcinom pločastih stanica.

Rijetko ljudi mogu razviti oblik lupusa koji uzrokuje ljubičaste fleke na koži ili lezije koje se pogoršavaju nakon izlaganja niskim temperaturama, a te su lezije često vrlo bolne.

Dijagnoza i liječenje

Diskoidni eritematozni lupus dijagnosticira se prema njegovoj distribuciji i kliničkom izgledu plakova. Bolesnika s diskoidnim lupusom treba podvrgnuti kompletnom pregledu za druge manifestacije lupusa.

Biopsija kože obično potvrđuje dijagnozu, krvni testovi uključuju punu krvnu sliku, funkciju bubrega i antinuklearna protutijela (ANA) i analiza urina.

Kada je u pitanju liječenje i prevencija, potrebno je pažljivo štititi se tokom cijele godine od sunca pomoću odjeće i izdašno nanesenom kremom za sunčanje širokog spektra s visokim zaštitnim faktorom (samo kreme za sunčanje nisu dovoljne).

Zatim, dok su u zatvorenom prostoru, neki će se pacijenti također morati držati podalje od staklenih prozora ili se oni mogu tretirati filmovima koji blokiraju UV zračenje.

Suplemente vitamina D treba preporučiti onima koji strogo izbjegavaju sunce, ali i prestati s pušenjem.

Specifične mjere za zaštitu podrazumijevaju povremeno nanošenje potentnih ili ultrapotentnih lokalnih kortikosteroida koji se primjenjuju nekoliko sedmica, prvi su tretman za lokalizirani diskoidni eritemski lupus, a ponekad se koriste intralezijske injekcije kortikosteroida.

Također se mogu koristiti inhibitori kalcineurina, takrolimus mast i pimekrolimus krema. Kozmetička kamuflaža i perike korisne su i povećavaju samopouzdanje kada postoje opsežni ožiljci.

Sistemski kortikosteroidi kao što su prednizon ili prednizolon mogu se koristiti za kratkoročnu kontrolu.

Koriste se i sljedeći lijekovi, ponekad u kombinacijama, hidroksiklorokin, klorokin, mepakrin, klofazimin, metotreksat, oralni retinoidi (izotretinoin i acitretin), mikofenolat mofetil, ciklosporin, ciklofosfamid, azatioprin, dapson, talidomid, intravenski imunoglobulini i biološki agensi (belimumab i rituksimab).

Unatoč višestrukim terapijskim mogućnostima, liječenje može biti teško. Diskoidni lupus je hronično stanje koje može trajati mnogo godina.