Stres je riječ koja se najčešće čuje u svakodnevnom razgovoru kada je u pitanju narušeno zdravlje, ali se u naučnim krugovima još stidljivo i oprezno uvodi pojam stresa kao jedinstvenog uzroka nekih oftalmoloških oboljenja. Stres je odgovor na neki okidač/stresor koji dolazi iz sredine ili endogeno iz organizma i predstavlja odbrambenu reakciju, s ciljem da pokrene sve mehanizme kako bi se “kvar” u organizmu otklonio.

Štetan utjecaj

Odranije je poznato da je za niz različitih oboljenja stres jedan od glavnih uzročnika. Ukoliko, naprimjer, radimo više sati u toku dana, ne pravimo pauzu u toku rada, ne jedemo redovno, imamo poremećen ciklus spavanja i budnosti, pritom smo pod konstantnim pritiskom da nećemo završiti posao na vrijeme ili imamo misli o neizvjesnoj egzistenciji, postoje šanse da će, ukoliko situacija potraje duže vremena, doći do narušavanja zdravlja.

Na nivou ćelija i tkiva aktivira se dio nervnog i endokrinog sistema koji organizam drži u pripravnosti kako bi reakcija na stresore bila što adekvatnija. Ukoliko stanje stresa dugo traje te ukoliko se osoba teže nosi sa stresom, tj. sklonija je perfekcionizmu, razvije se najprije emocionalni odgovor, koji se manifestira kao strah ili briga, nakon čega se aktivira neurohumoralni odgovor iz različitih dijelova mozga.

Organizam luči hemijske supstance kako bi preusmjerile cirkulaciju iz jednih u druga tkiva, kako bi se najefikasnije odgovorilo na stresogeni agens.

Međutim, neurotransmiteri i hormon stresa, osim korisnog, imaju i štetan utjecaj na razna tkiva.

Žute mrlje

Najpoznatije očne bolesti stražnjeg očnog segmenta koje mogu biti izazvane stresom su centralna serozna retinopatija, optička neuropatija, pa čak se posljednjih godina i glaukom, kao neurodegenerativno oboljenje i oboljenje žute mrlje, prema nekim autorima, svrstava u ovu grupu oboljenja.

U svim ovim slučajevima pacijent za posljedicu ima oštećenje vida tj. smanjenje vidne oštrine koje je različitog stepena.

Nema ciljane terapije

Smetnje vida mijenjaju karakter tokom vremena, odnosno postoje periodi sponatnog potpunog ili djelomičnog oporavka i ponovnog pogoršanja vida. Vrlo je zanimljivo reći da ciljane terapije najčešće nema ili je s ograničenim učinkom, a nerijetko se u terapiji koriste lijekovi iz grupe steroida ili mineralokortikoida.