Bellova paraliza je stanje koje uzrokuje privremenu slabost ili paralizu mišića na licu. Može se dogoditi kad se živac koji kontrolira vaše mišiće lica upali, natekne ili stisne. Stanje uzrokuje da vam se jedna strana lica objesi ili ukoči. Možda ćete imati poteškoća s osmijehom ili zatvaranjem oka na zahvaćenoj strani. U većini slučajeva Bellova paraliza je privremena i simptomi obično nestaju nakon nekoliko sedmica.
Iako se Bellova paraliza može dogoditi u bilo kojoj dobi, stanje je češće među ljudima između 16 i 60 godina. Simptomi Bellove paralize mogu se razviti u jednoj do dvije sedmice nakon prehlade, upale uha ili oka. Obično se pojave naglo, a možete ih primijetiti kad se ujutro probudite ili kada pokušate jesti ili piti.
Obilježena je visećim izgledom na jednoj strani lica i nemogućnošću otvaranja ili zatvaranja oka na zahvaćenoj strani. U rijetkim slučajevima Bellova paraliza može utjecati na obje strane vašeg lica. Ostali znakovi i simptomi Bellove paralize uključuju slinjenje, poteškoće s jelom i pićem, nemogućnost izraza lica, poput osmijeha ili namrgođenosti, slabost lica, mišići se trzaju u licu, suhoća oka i usta, glavobolja, osjetljivost na zvuk i iritacija oka na zahvaćenoj strani.
Odmah nazovite svog ljekara ako se javi bilo koji od ovih simptoma. Nikada ne biste trebali sami dijagnosticirati Bellovu paralizu. Simptomi mogu biti slični simptomima drugih ozbiljnih stanja, poput moždanog udara ili tumora na mozgu.
Bellova paraliza nastaje kada sedmi kranijalni živac natekne ili se stisne, što rezultira slabošću ili paralizom lica. Tačan uzrok ove štete nije poznat, ali mnogi medicinski istraživači vjeruju da ju je, najvjerovatnije, pokrenula virusna infekcija. U većini slučajeva, Bellovi simptomi paralize poboljšavaju se bez liječenja. Međutim, može potrajati nekoliko sedmica ili mjeseci da mišići na vašem licu vrate normalnu snagu.
Ljekar će prvo obaviti fizički pregled kako bi utvrdio opseg slabosti mišića vašeg lica. Može koristiti razne testove za postavljanje dijagnoze Bellove paralize. Ovi testovi mogu uključivati krvne testove za provjeru prisutnosti bakterijske ili virusne infekcije, a može koristiti i magnetnu rezonancu ili CT da provjeri živce na licu. Studije su pokazale da najveću dokazanu vrijednost imaju masaža lica i pravilno izvedene vježbe te biofeedback ili EMG.