Demencija se definira kao klinički sindrom gubitka ranije stečenih kognitivnih osobina koji značajno remeti svakodnevnu aktivnost bolesnika. Kliničke karakteristike su poremećaj pamćenja i ostalih intelektualnih sposobnosti, poremećaj ponašanja i poremećaj ličnosti, kazala je prof. dr. Azra Alajbegović, neuropsihijatar u neurološkoj ordinaciji “Prof. dr. Azra Alajbegović - kabinet za EEG, epilepsiju i glavobolju“.
Genetski faktori
- U kliničkoj praksi se svakodnevno najčešće sreću Alzheimerova demencija (AD) i vaskularna demencija (VaD), kao i mještoviti tip ove dvije demencije. Pojavi Alzheimerove demencije doprinose različiti genetski i faktori vanjske sredine. Alzheimerova demencija je neurodegenerativno oboljenje koje dovodi do propadanja neurona hipokampusa, kao i njegovih veza s drugim dijelovima mozga i kičmene moždine – rekla je dr. Alajbegović.
Hipokampus je, dodaje, dio mozga odgovoran za afekt, ponašanje, pamćenje i kogniciju. Kognicija je pojam koji obuhvata sposobnost korištenja naučenog, upotrebu spoznajnoga kapaciteta u rješavanju intelektualnih problema, donošenje optimalnih rješenja na osnovu spoznaja i korištenja naučenog u zaključivanju i prosuđivanju optimalnih rješenja za pojedine situacije.
Pogađa žene
- Pošto u hipokampusu nastaju senilni plakovi i neurofibrinske nakupine, ova se demencija naziva hipokampalna demencija. Prevalenca je od tri do 15 posto u životnoj dobi preko 65 godina. Javljaju se poremećaj pamćenja, zapamćivanja, prostorna dezorijentacija, disfunkcija čeonih režnjeva mozga, gubitak socijalne inhibicije, emocionalna inkontinencija, gubitak volje, depresija. Česti su poremećaji motorike, smetnje govora, smetnje koordinacije pokreta, nekontrolirane kretnje pojedinih mišića ili grupa mišića, trzaji mišića, nekontrolirane kretnje pojedinih ekstremiteta ili dijelova tijela – istakla je dr. Alajbegović.
Godišnja incidencija svih demencija iznosi 1,2/1.000 u dobi od 60 do 65 godina. Daljnjim starenjem raste do 53,5/1.000 kod onih s više od 90 godina. Pogađa češće žene.
Prema podacima Službe za zdravstvenu statistiku Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH, prevalenca je 8 oboljelih na 10.000 stanovnika.
Sigurna dijagnoza
Sigurna dijagnoza Alzheimerove demencije postavlja se na osnovu tzv. biomarkera kojim se otkriva postojanje nataloženoga amiloida u određenim regijama mozga, kada se otkrivaju oštećenja neurona. Nalaz na MRI mozga govori za atrofiju korteksa i hipokampusa, mogu se naći tau protein i amiloid u likvoru. Makroskopske promjene mozga kod AD su: smanjeni volumen i težina mozga, simetrično i difuzno atrofične vijuge kore mozga, proširene bočne moždane komore, smanjen i izblijedio locus coeruleus, atrofirane nervne strukture vezane za funkciju čula mirisa i zadebljana tvrda moždana ovojnica. Moraju se provesti i specifični testovi pamćenja i ličnosti.
Karakteristike naslijeđa nisu otkrivene
Genske mutacije se mogu identificirati u nasljednom materijalu osobe s Alzheimerovom demencijom, iako tačne karakteristike naslijeđa nisu još otkrivene. Poznato je da se AD češće javlja u nekim porodicama, ali tip naslijeđa nije još otkriven pa se AD smatra bolešću s genetskom predispozicijom u interakciji s faktorima okoliša.
Neke su izlječive
Terapija za AD ima kognitivni simptomatski učinak, a učinak na modifikaciju toka bolesti je individualan. Vrlo je važna simptomatska terapija pojedinih simptoma, kao i terapija drugih oboljenja od kojih se pacijent liječi. Neke od demencija su izlječive, neke neizlječive, a neke zalječive. Ukoliko se radi o oboljenju koje se blagovremeno dijagnosticira i liječi, kao npr. bolesti štitne žlijezde, demenciju ćemo izliječiti. Demenciju kod Parkinsonove bolesti možemo usporiti. Neke druge demencije iz kruga težih neurodegenerativnih oboljenja pojedinih dijelova mozga, nažalost, ne možemo liječiti.
