Arnes Ljubijankić iz Kladuše, dio je kompanije Mercedes Benz u Štutgartu (Stuttgartu)&nbsp; i njihovog Mercedes – AMG tima koji radi na sklapanju modela ovog prestižnog njemačkog proizvođača automobila.Tvornica AMG u gradiću Efalterbahu (Affalterbachu), tridesetak kilometara od Štutgarta, najprestižniji je dio Mercedesova koncerna. U njoj se proizvode vrhunski sportski automobili čija prosječna cijena nije manja od 100.000 eura, a sva se vozila izrađuju ručno, samo uz pomoć mehaničarskog alata.Kako objašnjava u razgovoru za Akta.ba Arnes u AMG-u vrhunski majstori rade bez pomoći strojeva, tek uz korištenje najobičnijih alata što je i glavna vrijednost Mercedesa AMG, a tačno se znaju imena majstora koji su ih napravili.&nbsp;<h2>Sklapao prestižne modele</h2>Među njima je i Arnes, koji je je sklapao prestižne modele kao sto su C63, E63, G63, GLC63, GLE63, GLS63 MAYBACH te Aston Martin.- Štutgart je grad zvijezde Mercedes Benza i AMG. Kao dijete sam sanjao da radim u takvoj kompaniji i često sam išao u muzej i posmatrao ta vozila.Tu sam se i školovao i trudio sam se maksimalno da jednog dana budem dio takve kompanije, na svu sreću u tome sam i uspio - rekao je Arnes.<h2>Jedan čovjek, jedan motor</h2>Za razliku od proizvodnje na veliko, svaki Mercedes – AMG motor se tradicionalno ručno sklapa/sastavlja, prema filozofiji: “Jedan čovjek, jedan motor”.- Jedan AMG tehničar sastavlja kompletan motor u AMG radionici u Efalterbahu, te je stoga odgovoran za sve od instalacije radilice u blok motora do montaže bregastog vratila i kablova, kao i dolijevanja ulja. Na kraju se njegov potpis stavlja na pločicu motora. Posebne tehnike proizvodnje korištene u Affalterbachu su već uzete u obzir tokom faza dizajna i razvoja za novi AMG 5.5-litarski V8 biturbo motor, što je otvorilo novi opseg i mogućnosti u pogledu dizajna motora - pojasnio je.<h2>Ispitivanje se vrši posebnim testom</h2>Tokom procesa sklapanja motora, svaki motor prolazi kroz razne testove i čitav sistem dovoda goriva testira se na moguće curenje do te mjere da se mogu otkriti pojedinačni molekuli goriva.- Zatim se sve funkcije motora ispituju posebnim testom, koristeći simulirani otpor i pritisak, kao i najnovije metode mjerenja zvuka i buke u zraku. I na kraju, koristi se potpuno automatski sistem za obradu slike za provjeru stanja isporuke završenog motora - kazao je Arnes.U radnji AMG motora rade samo visokokvalifikovani tehničari sa dugogodišnjim iskustvom.- Najveća preciznost i pažnja posvećena detaljima su nešto što se podrazumijeva tokom procesa ručnog sklapanja. Sve faze rada podliježu strogim Mercedes – Benz kriterijima kvalitete koji se primjenjuju i na sve ostale motore serijske proizvodnje. Uostalom, čak i AMG motor visokih performansi mora pokazati pouzdanost i dug radni vijek koji je tipičan za Mercedes - objasnio je.<h2>Život u Štutgartu&nbsp;</h2>Arnes zajedno sa svojom porodicom već duži period živi u Njemačkoj, ali kaže vrlo rado posjeti voljenu BiH.- Što se tiče života u Štutgartu&nbsp; ne mogu se žaliti, sve je zaista uredno. Porodica mi je tu, družim se sa našim ljudima iz BiH koji su također veoma uspješni ovdje u svakom sektoru. Mnogo je kafića, restorana i trgovina koje drže naši ljudi i moram reći da mi ovdje u Stuttgartu uspijevamo u svemu šta zacrtamo - poručio je.

Arnes Ljubijankić iz Kladuše, dio je kompanije Mercedes Benz u Štutgartu (Stuttgartu)  i njihovog Mercedes – AMG tima 

Bosanac ručno sastavlja kompletan motor u Mercedesu

Ivo Čeko je bio član jedinice vojne policije koja je čuvala hotel u gradu, u centralnoj Bosni i Hercegovini, kada je sreo grupu mladih Amerikanaca i Kanađana, u ljeto te 1994. godine. Priznaje da njegov engleski nije bio baš najbolji, ali su uspjeli da razmijene nekoliko rečenica.- Razgovarali smo, smijali se - prisjeća se Ivo.Dodaje i da ništa nije očekivao od njih.<h2>Poklon papiri</h2>Kada je jedna mlada žena iz grupe rekla Ivi da putuje nazad u Kanadu i pitala ga šta bi da mu pošalje, on je u šali rekao: "Pošalji mi pasoš".- Zatim me je ona pitala da li zaista želim da odem iz Bosne, a ja sam joj odgovori: "A, ko ne bi"....jer bila je očajna situacija - prisjeća se on.Tri sedmice kasnije, Ivo dobija jednu smeđu kovertu unutar koje su bili nepopunjeni kanadski imigracioni formulari i nekoliko čarapa. Ispunio je dokumentaciju, aplicirao za vizu i stigao u Kanadu u martu, 1997. godine.&nbsp;<h2>Tri decenije kasnije</h2>Danas, skoro tri decenije kasnije, Ivo traži ovu grupu ljudi kako bi se ponovo povezao sa njima, i rekao im koliko im je zahvalan za sve što su učinili.- Samo želim da ih nađem i da im zahvalim, da ih zagrlim, možda popijemo koje piće zajedno - kaže Ivo, čija je današnja adresa kanadski Kalgari. On se ne sjeća previše detalja u vezi te grupe, osim da su bili u dvadesetim godinama i da su imali gitaru. Nije siguran, ali možda su bili i zaposleni u nekoj humanitarnoj organizaciji koje su tada masovno donosile pomoć. Vijest da je dobio papire za Kanadu brzo se pročula Novim Travnikom, gradićem gdje je svako znao svakoga, ubrzo, prijatelji su mu došli na vrata, moleći da fotokopiraju dokumentaciju.<h2>Odlučio da potraži ljude&nbsp;</h2>Ivo sam ne zna koliko je ljudi sa tim formularima uspjelo da ode u Kanadu, ali on zna nekoliko, uključujući i neke njegove prijatelje.Ivo svih ovih godina nije uspio da potraži ljude koji su mu pomogli, jer je posljednjih 26 godina odgajao djecu, zarađivao za njihovo školovanje, a zatim pokrenuo i sopstveni posao.Ipak, zbog problema tokom pandemije, bio je primoran da zatvori svoj biznis, djeca su sada odrasla, svako ima svoj život. Kako mu se približava 60. rođendan, osjeća potrebu da potraži te ljude.- Oduvijek sam želio da ih nađem, ali nikada nisam imao vremena. E, sada imam vremena - kaže on.Prošle sedmice uz kćerkinu pomoć, napisao je post na hrvatsko-kanadskoj Facebook grupi. Za sada, nema nekih tragova, ali se nada da će mu se posrećiti i da će pronaći ljude koji su mu, bukvalno, promijenili život.- Kada im nađem, ispričaću im jednu lijepu priču sa srećnim krajem. Oni su to vjerovatno već i zaboravili, ali ja nisam - kaže Ivo na kraju, a prenose Nezavisne.

Ivo dobija jednu smeđu kovertu unutar koje su bili nepopunjeni kanadski imigracioni formulari i nekoliko čarapa

Ivo iz BiH traži ljude koji su mu pomogli da ode u Kanadu

Životna priča Vahudina Žugora kao da je pisana u Holivudu. Iz rodne Banja Luke je došao u Njemačku: bez novca i poznanika. Danas je vodeći robotski hirurg u Njemačkoj. Pomoću robota je operisao 4.000 ljudi, piše <a href="https://www.dw.com/bs/prof-dr-vahudin-%C5%BEugor-od-izbjeglice-do-vode%C4%87eg-robotskog-hirurga-u-njema%C4%8Dkoj/a-64547590">DW.</a>Banjalučka porodica Žugor je do početka 90-tih godina i rata u BiH živjela sasvim normalan život. Otac Šaćir je bio sudija za prekršaje, a majka Nazifa viša medicinska sestra. Njihov sin Vahudin pohađao je školu i igrao fudbal u Borcu, Prijedoru i FK Naprijed. Ali rat mijenja njegove mladalačke planove.

Dr. Vahudin Žugor sa Vahidom Halilhodžićem

Vahudin Žugor, direktor urološke klinike u Bambergu: Pionir robotske hirurgije u Njemačkoj  

Prekida medicinski fakultet i dolazi u Njemačku: bez novca i poznavanja njemačkog jezika. Dolazak u Njemačku je bio veliki psihički pritisak. Danas, 30 godina kasnije, kaže da mu je osnovni cilj bio opstanak i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za studiranje i pomoć roditeljima koji su kao izbjeglice živjeli u Hrvatskoj.- Danonoćno sam radio. Prvo sam radio kao njegovatelj. Kada sam radio preko dana onda sam noću učio jezik i obratno. Nakon tri godine sam se upisao na renomirani medicinski fakultet u Erlangenu - prisjeća se Žugor, koji je danas direktor Klinike za urologiju u Bambergu. Klinika je jedna od 35 koliko ih broji Klinički centar koji zapošljava 5.500 radnika.<h2>Pionir robotske hirugije</h2>Prof. dr. Vahudin Žugor je pionir robotske hirurgije u Njemačkoj. Mnogi ga smatraju vodećim robotskim hirurgom u Njemačkoj i Evropi. U urološkoj klinici u Bambergu je nedavno obavio 1.000 operativni zahvata robotskim sistemom Da Vinči. To mu je ujedno bio i 4.000 otkako je počeo vršiti operacije pomoću robota. Najčešće su to karcinomi prostate i bubrega, mokraćnih mjehura ili nadbubrežnih žlijezda.Njemačke bolnice sve više prepoznaju značaj robotike prije svega zbog dobrih rezultata. U Njemačkoj je u upotrebi oko 200 robotskih sistema. Prof. dr. Žugor se stručno usvaršavao na devet klinika u Njemačkoj i Kembridžu.Ksaver Frauenkneh,predsjednik UO Kliničkog centra u Bambergu kaže da je Žugorova stručnost jedan od glavnih razloga zašto su ga zaposlili - radi se o međunarodno priznatom stručnjaku. „U protekle četiri i po godine je svojim radom ispisao istoriju našeg kliničkog centra. Kupili smo još jednog robota Da Vinči kako bi ga primijenili i u drugim oblastima, ali i obučili nove stručnjake - kaže Frauenkneht.<h2>Prednosti operacije pomoću robota</h2>- Robotska tehnologija omogućava stabilnost i preciznost izvođenja sitnih pokreta u tijelu bolesnika, a dodatna stabilnost robotske ruke uz visokokvalitetnu kameru omogućavaju veliko uvećanje i vrhunsku vizualizaciju tkivnih struktura - kaže prof. dr. Žigor i napominje da kombinacija tehnologije uz iskusnog operatera i odabir pogodnih karakteristika bolesti kod pacijenta garantuju najbolje ishode operativnog zahvata.Osim sto je vanredni profesor na Univerzitetu u Kelnu, Vahudin je tutor i mentor mnogobrojnim studentima i urološkim ljekarima. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja.Mnogi pacijenti iz Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja dolaze na liječenje u Bamberg i od Žugora traže pomoć i savjet. Mnoga teška urološka oboljenja, koja se ne mogu tehnički obraditi u BiH su domena doktora Žugora, koji je ujedno i jedini robotski urolog iz BiH u Evropi.- Moj cilj i životna želja je da jednog dana dođe robotska hirurgija i u moju BiH. Za jedan takav projekt je potrebna specijalna infrastruktura, ogromna motivacija i edukacija kompletne robotske ekipe i medicinskog tima. Trenutno nema takve robotike i hirurgije u BiH, ali se nadam da će jednog dana naše znanje i iskustvo koje smo sticali vani, biti iskorišteno i upotrijebljeno i u našoj matičnoj domovini - kaže prof. dr. Vahudin Žugor.

Moj cilj i životna želja je da jednog dana dođe robotska hirurgija i u moju BiH, kazao je

Vahudin Žugor: Od izbjeglice do vodećeg robotskog hirurga

Đenana Vejzović, porijeklom iz Srebrenice, dobila je nagradu za najbolji naučni rad za 2022. godinu u Austriji.Privredna komora Štajerske nagradila ju je za najbolji naučni rad proizveden od strane mlade osobe za proteklu godinu.Vejzović je studirala hemiju i magistrirala biohemiju i molekularnu biomedicinu na Univerzitetu Karl-Francen u Gracu.Dok je bila student, bila je asistent na univerzitetu što ju je potaknulo na visoka dostignuća, uključujući nagrade i publikacije.Kako je objavio Edhem Čustović, Tuzlak koji živi u Melburnu gdje radi na renomiranom La Trobe univerzitetu, cilj ovog finansiranja za mlade istraživače je promoviranje razmjene znanja između univerziteta i industrije. - Osim toga, ovaj program služi i da osigura da ekonomski relevantnije teme nađu svoj put u naučni rad. Bilo je više od 100 prijava, a nagrade je dodijelio stručni žiri od deset članova - naveo je Čustović.Inače, Đenana Vejzović radi na Medicinskom Univerzitetu u Gracu kao naučna istraživačica.

Privredna komora Štajerske nagradila ju je za najbolji naučni rad proizveden od strane mlade osobe za proteklu godinu

Porijeklom iz Srebrenice: Đenana Vejzović dobila nagradu za najbolji naučni rad u Gracu


Vahudin Žugor direktor je urološke klinike u Bambergu i jedan od vodećih robotskih hirurga u Njemačkoj i Evropi.Donosimo životnu priču jednog Bosanca i Hercegovca koji već 30 godina živi i niže vanserijske uspjehe u Njemačkoj.&nbsp;Naime Vahudin je rođeni Banjalučanin, a otac Šaćir mu je bio sudija za prekršaje, a majka Nazifa viša medicinska sestra. Sa sestrom Elvedinom je proveo divno djetinjstvo u roditeljskom i rodbinskom okruženju igrajući fudbal u Borcu, Prijedoru i FK Naprijed.&nbsp;Iako je imao mnogo uspjeha i talenta u fudbalu, sudbina je odlučila da se Vahudin posveti medicini i to onoj vrhunskoj.&nbsp;Nakon završene srednje medicinske škole u Banjoj Luci, Vahudin se upisao na medicinski fakultet, koji je nakon prekida zbog rata u BiH završio u Erlangenu u Njemačkoj. <h2>Odlazak iz BiH</h2>- Dolazak u Njemačku i odlazak iz Banje Luke je bio veliki psihološki stres i niko nije mogao pretpostaviti u kojem smjeru će ići naši životi i karijere. Moj osnovni cilj ratnih godina je bio opstanak moje familije i osiguranje finansijskih sredstava za moj studij medicine u Njemačkoj - ističe Vahudin Žugor. Ističe kako je njegov veliki problem bio njemački jezik, ali i opstanak jer su svi iz BiH imali ograničen boravak.- Ja sam došao u Štutgart 21.06.1993. i imao sam 23 godine, nisam znao ni gdje ću spavati tih dana nakon dolaska u Njemačku. I pored teških izbjegličkih dana i teške familijarne situacije uspio sam raditi, zarađivati i učiti njemački jezik. Nakon tri godine sam se upisao na renomirani medicinski fakultet u Erlangenu u Bavarskoj - kaže on.Uz ogroman trud, rad i odricanje Vahudin je završio medicinski fakultet u Erlangenu, regulisao trajni boravak u Njemačkoj i stekao bazu za budući napredak u medicinskoj struci.&nbsp;Sve vrijeme studiranja je bilo vezano uz ugroman napor da se usavrši jezik, ali i pomogne familiji koja je u međuvremenu emigrirala u Hrvatsku. Tek nakon mnogo godina maksimalnog odricanja i fantastične upornosti Vahudin uspijeva da kroz ogromnu fleksibilnost i rad u devet eminentnih njemačkih klinika dostigne velike i gotovo nevjerovatne uspjehe za jednog migranta iz Jugoslavije.Vahudin Žugor je završio medicinski fakultet na univerzitetu u Erlangenu 2000. godine, a doktorat na matičnom fakultetu 2002. godine.&nbsp;Sticajem okolonosti počinje se baviti urologijom, te je nakon početnih dogmi ostao i postao vjeran ovoj grani medicine. Već 2006. godine postaje specijalista urologije, a nakon toga slijede habilitacije u Erlangenu, Aachenu i Kelnu. Vahudin 2017. godine postaje profesor na medicinskom fakultetu univerziteta u Kelnu.&nbsp;To je bila kruna njegove vrhunske karijere koja je ovom titulom samo cementirala i dokumentirala njegove dosadašnje kliničke i naučne uspjehe.

<h2>Karijera</h2>Vahudin Žugor je radio na devet klinika u Njemačkoj, ali najveće uspjehe je ostvario na klinici u Erlangenu, te na klinikama u Gronau i Kelnu.&nbsp;Jedan od najvećih momenata njegove fascinantne karijere je odlazak na kliniku u Gronau 2009. godine na kojoj je naučio i promovirao robotsku operativnu tehnologiju i sa pravom se smatra jednim od pionira i začetnika robotske urologije u Njemačkoj.&nbsp;Vahudin Žugor je do sada obavio blizu 4.000 operativih zahvata robotskim sistemima Da Vinci i jedini je robotski urolog iz bivše Jugoslavije u čitavoj Evropi.Najviše se operišu karcinomi prostate i bubrega, ali Vahudin proširuje indikacije, pa operiše i druge organe kao mokraćni mjehur ili nadbubrežnu žlijezdu.&nbsp;Izuzetni onkološki i funkcionalni rezultati garantiraju daljnju promociju robotike u Njemačkoj. Više od 200 robotskih sistema su trenutno implementirani u Njemačkoj, ali je problem da nedostaju iskusni robotski urolozi.Mnogo pacijenata iz BiH dolazi kod profesora Vahudina Žugora i traži medicinsku pomoć našeg vrhunskog urologa. Većina naših ljudi su emigranti koji žive u Njemačkoj, ali i bolesnici iz BiH dolaze na kliniku u Bambergu pogotovo kod tumorskih oboljenja.Bitno je napomenuti, da je profesor Žugor od 01.10.2018. direktor urološke klinike u Bambergu i već više od četiri godine uspješno kormilari ovom renomiranom bolnicom.&nbsp;Pod njegovom komandom se nalazi 60 medicinskih radnika iz svih kultura i nacija. Pod njegovim vođstvom ova klinika se razvila u jednu od respektabilnijih uroloških klinika za sve urološke operacije i najsloženije oblike robotske hirurgije.&nbsp;Zahvaljujući profesoru Žugoru urološka klinika u Bambergu izrasla je u jednu od referentnih i vodećih klinika za robotsku hirurgiju u Bavarskoj.Profesor Žugor završava ovu priču sa željom i nadom da će se ova vrhunska tehnologija i znanje jednog dana etablirati u našoj matičnoj domovini BiH.

Mnogo pacijenata iz BiH dolazi kod profesora Vahudina Žugora 

Podatak koji je objavljen u decembru 2022. godine, a koji pokazuje da u bh. entitetu Federacija BiH u školskoj 2022/2023. godini 70.415 učenika pohađa srednjoškolsko obrazovanje, što je više za 0,6 posto, odnosno za 391 učenika u odnosu na stanje prethodne školske godine, ohrabrujuća je naznaka pozitivnih demografskih promjena. Na istom tragu je i vijest iz Posušja da se za dvije godine iz Njemačke vratilo desetak porodica, odnosno oko 20 učenika, što je dijelom rezultat i proaktivnog pristupa lokalne vlasti. Posljednjih godina skoro svi nivoi vlasti u BiH su radili na uvođenju niza pronatalitetnih mjera.<h2>Depopulacija u Hercegovini</h2>Posušje, kao i veći dio Hercegovine, su tradicionalno depopulacijsko područje. Međutim, kombinacijom proaktivnog pristupa lokalne vlasti i nekih pozitivnih vanjskih faktora došlo je do povratka nekoliko porodica.“Kroz duži period Hercegovina je iskusila depopulaciju različitog intenziteta. Kada je riječ o Posušju zadnji veći val se dogodio u doba recesije, no prema informacijama s terena, situacija se mijenja i ima mjesta optimizmu. Već nekoliko godina bilježimo pozitivan prirodni prirast, a ohrabruju i informacije o povratku cijelih obitelji iz inozemstva. Lokalna uprava sustavno radi u okviru svojih mogućnosti i nadležnosti da se ovaj trend i nastavi. Vrednujući znanje kao bitan faktor, jedan od prioriteta je osigurati kvalitetno obrazovanje. Možemo se pohvaliti jednim od najmodernijim zdanja, objekta nove osnovne škole, kojeg smo otvorili prije pola godine. Svi postojeći objekti u proteklom desetljeću su temeljito obnovljeni. Također, tu je i stalno osluškivanje tržišta rada i formiranje školskih programa temeljem slike s terena. Potičemo studente deficitarnih zanimanja stipendiranjem, a fond za ovu namjenu je u proračunu za 2023. udvostručen”, kaže Ante Begić u razgovoru za Anadoliju.Općinska administracija je mnogo uložila u pronatalitetnu politiku, od obnove gradskog vrtića, subvencioniranja privatnih, a među rijetkima su u BiH s dječjim vrtićem u mjesnim zajednicama.<h2>Pronatalitetne politike</h2>“Jedan od vidova pronatalitetne politike je i novčani poticaj za svako treće i sljedeće rođeno dijete. Ulažemo dosta i u sportsku infrastrukturu te smo ponosni na podatak da svako treće dijete u Posušju trenira u jednom od brojnih sportskih kolektiva, što svakako doprinosi zdravom odrastanju”, dodaje načelnik Begić.Naravno, kapaciteti lokalne vlasti nisu dovoljni za rješavanje krupnih infrastrukturalnih izazova.“Ono što brine nešto starije, uz gospodarske, jesu i teme poput vodoopskrbe, puteva, rada javnih institucija i slično. Na tom polju se također intenzivno radilo i radi i vjerujem da su naši sugrađani zadovoljni”, pojašnjava Begić.Najveći resurs Posušja su poduzetnici koji su po svojim uspjesima i projektima prepoznati i izvan BiH. Zauzvrat, Općina kroz odricanje od taksi olakšava osnivanje obrta i daje poticaje za specifična zanimanja.“Neizostavan faktor, kada govorimo o opstanku i ostanku, je gospodarstvo. Općina Posušje ima dobru suradnju s poduzetnicima koje čine okosnicu lokalnog gospodarstva koje upošljava oko 3.500 ljudi. Uz tradicionalnu trgovinu nekoliko je proizvodnih pogona iz sektora metala i plastike. Uvidjevši potencijal navedenog sektora, Općina Posušje utemeljila je Fondaciju tehnološki park čiji je cilj proizvesti stručan kadar spreman za rad. U tu svrhu nabavljali su CNC strojevi, a u edukaciju je uz posušku Srednju strukovnu školu uključeno i Sveučilište u Mostaru. Tehnološki park je smješten u poduzetničkoj zoni Osrdak, čiji su kapaciteti u potpunosti popunjeni, na što smo također ponosni. Trenutno usmjeravamo snage i na popunjavanje druge zone Vlake. Već nekoliko godina provodimo mjeru oslobađanja plaćanja općinskih pristojbi pri registraciji novih obrta, što je rezultiralo značajnim povećanjem broja obrta. Tu su još i poticaji za poljoprivrednike, žene poduzetnice i očuvanje tradicionalnih obrta. Sve ovo navedeno vjerujem da je imalo utjecaja u odluci mladih obitelji da ostanu, ali i povratku onih s privremenog rada iz inozemstva”, smatra načelnik Begić.Hercegovina u cjelini ima ogromne potencijale u dijaspori, a načelnik Begić ističe da se periodično susreću s predstavnicima iseljeničkih udruženja.“Rezultat dosadašnje suradnje najvidljiviji je u kulturnom području. Svjesni smo toga kako dijaspora ima veliki potencijal i u području gospodarstva te će svakako daljnja djelovanja biti usmjerena na konkretizaciju u ovom polju”, zaključuje načelnik Begić.<h2>Kandidatski status za EU kao "vjetar u leđa"</h2>Potvrđivanje kandidatskog statusa Bosne i Hercegovineza članstvo u Evropskoj uniji je jedna od najpozitivnijih vijesti u prošloj godini. Iako je ta odluka više rezultat usložnjavanja odnosa uslijed napada Rusije na Ukrajinu nego djelovanja domaćih političara, stvari se ipak kreću u dobrom smjeru za Bosnu i Hercegovinu.Na pitanje šta potvrđivanje kandidatskog statusa mijenja u dosadašnjem procesu pristupanja EU-u dr. Faris Kočan sa Univerziteta u Ljubljani smatra da to ne oslobađa domaće političare od ispunjavanja uslova koji su ranije precizirani, a od čega je reforma pravosuđa u vrhu prioriteta.„To znači da se ne odustaje od 14 prioriteta koje je EU dala BiH 2019. godine, ali sad se status BiH izjednačava sa Ukrajinom. Evropska komisija po prvi put nakon 2003. godine, kada su zapadnobalkanske države dobile evropsku perspektivu, i nakon 2008. godine, kada je BiH potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa EU-om, pruža veoma jasan status na evropskom putu“, kazao je Kočan.Upravo je reforma pravosuđa i jačanje njegovih kapaciteta bitan preduslov za vraćanje dijaspore i olakšavanje investicija.Bosanskohercegovačka dijaspora je veliki ekonomski, ali i politički potencijal. Prvo se tradicionalno potvrđuje po povećanju doznaka iz godine u godinu, a drugo po sve glasnijim stavovima mladih i uspješnih političara bosanskohercegovačkih korijena u evropskim državama.<h2>Promjena iz "socijalne" ka "investicionoj" dijaspori</h2>„Potrebno je dugoročno mijenjati dijasporu iz 'socijalne' ka 'investicionoj'. To se može raditi na različite načine, međutim ključno je unaprijediti domaće ekonomsko okruženje. Konkretno, raditi na stabilnosti i predvidljivosti institucija, što podrazumijeva minimalno korupcije i izvjesnost investicije. Zatim olakšati administrativne postupke (npr. implementacijom elektronskog potpisa sa višeg nivoa vlasti), kao i znatno ubrzati birokratski aparat. Bosanskohercegovačka dijaspora primarno treba da investira zarad ostvarivanja profita. To je prava garancija dugoročnosti date investicije“, ističe Admir Čavalić, ekonomski analitičar.U bosanskohercegovačkom društvu ima primjera povratka pojedinaca ili cijelih porodica iz dijaspore kao i uspješnih investicija osoba koji žive na relaciji BiH – EU ili Amerika.„Moj motiv povratka u domovinu vezan je za osjećaj pripadnosti kulturološkom prostoru Balkana, odnosno Bosne i Hercegovine. Identitet koji sa sobom u punom kapacitetu nosim, porijeklo roditelja, te želja očuvanja vrijednosti religije, jezika, kulture i tradicije koju gaji Bosna i prenošenja tih vrijednosti na djecu utjecali su na moju odluku“, kaže Almedina Begić, koja je rodni Dablin zamijenila za Sarajevo.Iako BiH zadnjih godina ubrzano gubi državljane, Almedina je primjer da iz druge generacije dijaspore ima onih koji žele steći bh. državljanstvo, što nije jednostavno ostvariti u praksi.„Naša domovina nema uhodan sistem reintegracije svojih građana iz dijaspore i u mom slučaju to je išlo težim putem. Smatram da naša država mora imati instituciju i strategiju koja bi se pozabavila ovim itekako važnim pitanjem. Olakšavanjem procedura dobivanja državljanstva i boravišnih dozvola smatram da bi se oslobodio potencijal naše dijaspore. Iz svog iskustva mogu zaključiti da je jedan od glavnih problema u BiH sistem uspostavljen na nepotrebnoj birokratiji. To svakako ima utjecaj na dijasporu koja je u državama boravka navikla na efikasan i jednostavan javni sektor“, zaključuje Almedina Begić.Upravo je Irska jedna od najuspješnijih svjetskih primjera povratka dijaspore koja je jedan od glavnih uzroka naglog ekonomskog razvoja i uspjeha nekad siromašne Irske. Jednostavna formula uspjeha Irske je u prilagođavanju zakonodavstva i administracije potrebama dijaspore i investitora.Irak je bila jedna od arapskih država sa najviše potencijala za ekonomski razvoj. Međutim, zbog ratova Irak stagnira desetljećima. Bez obzira na takvo stanje, postoje pozitivni izuzeci kao što je ubrzani razvoj Erbila u Kurdskoj regionalnoj samoupravi.Muhamed Vahid, bosanskohercegovačko-arapski poduzetnik, uprkos brojnim izazovima, ostvario je zapažene rezultate kroz različite poslove u Iraku.„Kurdistan je nakon rata 2003. godine se otvorio za dijasporu, investitore i sve što je pozitivno. Zbog toga je Erbil za desetak godina od grada sa 300.000 stanovnika narastao na milion i po. Nažalost, kada se Erbil razvio javile su se negativne pojave koje odbijaju dijasporu i strane investitore“, pojašnjava Vahid.On iz svog internacionalnog iskustva smatra da BiH u kontekstu privlačenja potencijala iz dijaspore i stranih investitora mora imati fokus na promjenu zakonskih okvira umjesto na politiku.„Za dijasporu je potrebno osigurati zakonske pogodnosti koje bi dodatno ih motivirale da ulažu. Imamo jako dobru praksu u Turskoj gdje je omogućeno da investitor iz dijaspore prebaci svoju proizvodnju, odnosno fabriku sa dijelom radnika uz minimalnu proceduru, te dobiju besplatno na npr. 50 godina parcelu u poslovnoj zoni. Da bi se ova ideja ostvarila, potrebno je i liberalizirati tržište rada što će ubrzati razvoj ekonomije u cjelini. Nažalost, zbog birokratije dijaspora i investitori u BiH ne mogu da dišu punim plućima“, smatra Vahid.<h2>Povjerenje ključno za saradnju i investicije&nbsp;</h2>Senad Šantić je rođen u Mostaru 1988. godine, kojeg napušta 1993. uslijed ratnih okolnosti i sa porodicom seli u Švedsku. Nakon obrazovanja i prvog radnog iskustva odlazi u Ameriku, odnosno u Kaliforniju gdje stječe nova iskustva u IT industriji.Međutim, krajem 2016. godine odlučuje da se vrati u domovinu i pokrene vlastiti biznis.„Inicijalna ideja je bila jednostavna, a to je da ZenDev bude konsultantska firma koja nudi usluge softverskog razvoja primarno za švedsko tržište. Ja sam uvijek imao želju da se vratim, a osnivanje firme mi je omogućilo da živim i radim u Mostaru. Smatram da je danas povratak čak mnogo jednostavniji nego što je ikad ranije bio, iz razloga što je 'remote work' sad jedan globalno prihvaćen koncept. Bit će sve više radnika koji će se vratiti u domovinu i nastaviti raditi za svoje strane poslodavce. To je odlično za našu ekonomiju, jer ti ljudi ovdje troše svoj novac“, smatra Šantić.On ističe da se u dijaspori nalazi mnogo onih koji žele investirati, ali možda još nisu spremni da se vrate u domovinu.„Vjerujem da postoji ogromna prilika u spajanju lokalnog tržišta sa dijasporom i da kroz njih tražimo partnere i investitore u svijetu. Da bi ti ljudi bili spremni da investiraju, trebaju im dva preduslova. Prvi je da znaju kakve prilike imaju za investiranje u BiH, a drugi je da imaju povjerenje u ljude. Promocija lokalnih mogućnosti je odgovornost države, ali smatra da se ljudi ovdje moraju aktivirati. Najlakši način za to je LinkedIn. Tu osim što možemo promovisati svoje kompetencije, ostvariti konekcije, sa vremenom možemo izgraditi povjerenje, što je ključno za saradnju i investicije“, zaključuje Šantić.

Jedan od vidova pronatalitetne politike je i novčani poticaj za svako treće i sljedeće rođeno dijete

BiH ima pozitivnih pokazatelja društvenih promjena

Titula fitnes cara Bosanca i Hercegovca Samira Bečića prati odavno, a prije nekoliko dana još jednom ju je opravdao. Naime, našu državu, kao i region i svijet obišla je vijest da je u Hjustonu, gradu u kojem Bečić odavno živi i radi, prema odluci tamošnjeg gradonačelnika Silvestera Tarnera (Sylvester Turnes), 10. januar proglašen Danom Samira Bečića. <h2>Velike mogućnosti</h2>Osim Bečića, titulu fitnes cara ponio je još jedino legendarni Arnold Švarceneger (Schwarzenegger).U ekskluzivnom intervjuu za „Dnevni avaz“ Bečić je otvoreno govorio o svojim počecima u Americi, uspjehu koji je za kratko vrijeme napravio te nam je otkrio koja mu je još neostvarena želja ostala kada je karijera u pitanju.Također, govorio nam je o saradnjama sa slavnim ličnostima, kao što je Čak Noris (Chuck Norris).Prilikom dogovora intervjua Bečić nam je otkrio da je dobio oko 50 zahtjeva za intervju samo s prostora Balkana.Dobili ste veliko priznanje, svoj dan u Hjustonu. Koliko Vam znači ovo, kako lično tako i što se tiče karijere?- Osobno sam ponizan i počastvovan što sam primio ovo izuzetno priznanje za svoj rad. To je definitivno prekretnica u mojoj karijeri koja mi omogućava veći javni angažman u sferama mog interesiranja kao što su filantropija, biznis i političko javno djelovanje.

Jeste li mogli sanjati da bi se to moglo desiti?- Ja sam došao u Ameriku prije 20 godina i primljen sam raširenih ruku. Od prvog dana sam se maksimalno angažirao da budem građanin za primjer, što u sferi moje profesije i osobnog ponašanja tako i javnog djelovanja. Poslije dvije godine nakon mog dolaska postao sam broj jedan fitnes trener u Americi, savjetnik gradonačelnika Hjustona Lija Brauna (Lee Brown) za zdravlje, posjedovao vlastitu kompaniju i bio okružen prijateljima koji mijenjaju svijet oko sebe. Svaki dan sam radio na tome da ovoj velikoj zemlji pokažem dužno poštovanje što mi je otvorila vrata i dala mogućnost da svoje dječije snove pretvorim u stvarnost. Poslije 20 godina Hjuston proglašava 10. januar kao zvanični Dan Samira Bečića. Amerika mi je dala mogućnost da svoj san pretvorim u javu.Kako ste i ranije isticali, u SAD ste od svog hobija uspjeli napraviti karijeru i postigli ste mnogo na tom polju. Zašto fitnes uopće, šta Vas je to privuklo?- Ja sam se bavio sportom od rane mladosti. Međutim, kad sam došao u Ameriku sa 23 godine, počinjem ozbiljno na to gledati kao na svoju profesiju. Fitnes je u Americi bio toliko važan i cijenjen da mi je omogućio djelovanje u drugim sferama mog interesiranja. Moje političko javno djelovanje počinje skoro u isto vrijeme kao i moja karijera u fitnesu. Poslije dvije godine od dolaska počinjem voditi najveći fitnes klub u Americi sa 300 zaposlenih i 45 hiljada članova.Međutim, moja najveća motivacija je bila da pomognem ljudima da zdravije i duže žive. Kao dječak u Bosni nisam mogao zaustaviti sva ta stradanja. Kroz fitnes sam pokušao vratiti milione izgubljenih godina.

Osvojili ste brojne nagrade, više puta ste proglašavani najboljim fitnes trenerom na svijetu. Postoji li još nešto što niste, a voljeli biste dostići na ovom polju?- Volio bih da me predsjednik Amerike Džo Bajden (Joe Biden) pozove kao savjetnika za fitnes i zdravlje u President's Council on Sport, Fitnes and Nutrition.U daleku Ameriku ste otišli davno. Jeste li ikada razmišljali o povratku u svoju domovinu?- Da, razmišljao sam.Šta Vam je tada bilo najteže?- Amerika je zemlja velikih mogućnosti ako ih znate prepoznati i uložite svoj potencijal. Ja sam već od ranog djetinjstva bio fasciniran Amerikom. To mi je omogućilo da se lakše priviknem na novo okruženje. Razlika ima, naravno, ali te razlike postoje i u samoj Americi. Teksas se razlikuje od Kalifornije ili države Njujork. Familija mi je nedostajala, a Bosna je bila daleko.<h2>Skromni doprinos</h2>Uvijek veliku pažnju posvećujete svojim korijenima i pratite sve što se dešava u Bosni i Hercegovini...- Posmatram iz daljine i djelujem u onim situacijama kad mislim da je krucijalno važno za budućnost BiH. Nadam se da moj skromni doprinos ima pozitivan efekt ne samo na situaciju nego i na ljude u BiH. Niste zaboravljeni. Mi smo uz vas!Sarađivali ste i sa slavnim ličnostima, uključujući Čaka Norisa (Chuck Norris). Po čemu pamtite tu saradnju?- Po njegovom ljudskom pristupu i razumijevanju.

Također, možete li nam reći s kim ste još sve radili, osim Norisa te sina Čarlija Šina (Charlie Sheen) Rudija Tomjanovića?- Radio sam s mnogim biznismenima, političarima, vjerskim liderima i medijskim ličnostima koje ste, vjerovatno, vidjeli na televiziji. Međutim, moji ugovori mi ne dozvoljavaju da objavim njihova imena. Ali mogu vam dati ovaj podatak. Jedan od biznismena ima imovinu vrijednu 36 milijardi dolara. Ja sam njihov savjetnik i njihovih kompanija – ne samo za zdravlje. Već 15 godina ja ne treniram ljude u klasičnom smislu. Oni imaju svoje trenere, kuhare, fizioterapeute.Planirate li uskoro doći u BiH?- Vidimo se uskoro na kafi u „Avazu“.<h2>Bolji rezultati uz „ReSync Methodu“</h2>Možete li nam približiti šta je to „ReSync Methoda"?- To je metoda treninga kada vaše tijelo koristite umjesto fitnes mašina. Skup vježbi različitog intenziteta za poboljšanje snage, kardiovaskularne izdržljivosti, mobilnosti i fleksibilnosti. To omogućava osobama koje nemaju vremena da idu u fitnes centar da kod kuće ili u birou imaju trening koji u kratkom periodu duplicira isti, ako ne i bolji rezultat.<h2>Apple i bosanski jezik</h2>Pokrenuli ste i pitanje uvođenja bosanskog jezika u Appleove sisteme. Svjesni ili ne, to je ogromna promocija ove male zemlje…- Apple je jedna od najvećih kompanija na svijetu i imaju izvanredne produkte. Moj magazin „Health Fitnes Revolution“ je rangirao Apple među najboljim kompanijama na svijetu što se tiče zdravstvene zaštite uposlenika i mogućnosti zdravog života na radnom mjestu. CEO Tim Cook je na mojoj listi “Top 10 Fittest Tech Executives” koju su objavili mnogi američki mediji.Što se tiče bosanskog jezika, dosad su napravili 50 posto od moje inicijative. Ostalo je da dodaju „Bosnian Keyboard“. Nadam se skorom rješenju.

Niste zaboravljeni, mi smo uz vas, vidimo se uskoro na kafi u „Avazu“

Fitnes car Samir Bečić: Kao dječak u Bosni nisam mogao zaustaviti stradanja, u Americi sam ostvario san

Proteklu godinu, tačnije 2022., obilježila su razna poskupljena, krize, manjak namirnica i slično.&nbsp;Jedan youtuber s Balkana, u svom videosnimku koji je objavio na izmaku, već sada prošle godine, izračunao je troškove jedne četveročlane porodice u Njemačkoj.&nbsp;Naime, on je na svom kanalu "Vultetova svaštara" izračunao sve troškove, mjesečna primanja, režije ali i dodatne troškove koje svaka porodica ima.&nbsp; - Ako muž i žena rade, zarađuju oko 4.500 eura mjesečno, tačnije 9.000 maraka. Uzeo sam neki prosjek, naravno, ima bračnih parova koji zarađuju i više. Ako su na višoj poziciji, u nekoj jakoj tvrtki, kao što je Bosch, onda imaju i pet i pol hiljada eura, odnosno preko deset hiljada maraka - naveo je ovaj youtuber u svom videosnimku.&nbsp;Dodao je i to da ima i onih koji zarađuju manje.&nbsp;- Dječji doplatak za dvoje djece iznosi 440 eura, skoro hiljadu maraka. Pa su prihodi prosječnog domaćinstva ukupno 4.940 eura, oko 10.000 KM - ispričao je Vule.Za najam stana u Njemačkoj porodica od četiri člana mora izdvojiti oko 1.200 eura (2.400 KM), a troškovi režija su 250 eura (500 KM), dok će mjesečni izdatak za hranu, prema njegovom iskustvu, biti oko hiljadu eura, odnosno dvije hiljade maraka.Objasnio je i koliko iznose troškovi osiguranja, goriva i servisa za automobil ako živite u Njemačkoj, ali i koliko jedan pušač mjesečno potroši na cigarete.

- Kutija od 20 cigareta stoji osam eura, ako ih kupujete svaki dan, mjesečno ćete potrošiti 240 eura ili 480 eura (960 KM) ako su u porodici dva pušača. Tada ste u minusu i trebate tražiti dodatni posao za taj trošak - objasnio je. Za odlazak na putovanje za godišnji odmor treba izdvojiti oko 500 eura, što znači 1.000 maraka, svaki mjesec kako bi se dovoljno uštedjelo, a na kraju je rekao kako penzija može biti jako dobra u Njemačkoj, a može se dobro zaraditi i na prodaji stana te novcem koji je uložen u životno osiguranje – ispričao je donoseći sve aspekte života vani.

Za najam stana u Njemačkoj porodica od četiri člana mora izdvojiti oko 1.200 eura (2.400 KM)

Koliko je novca potrebno jednoj četveročlanoj porodici u Njemačkoj: Troškovi režija skoro 500 KM

Dr. Muamer Kavgić, specijalista opšte medicine koji u Minhenu, glavnom gradu najbogatije njemačke pokrajine Bavarska, ima svoju ordinaciju, s pravom se može reći da je uspješan Bosanac u svijetu, a odan domovini. Ljubav prema domovini nosi od malih nogu i ona nikada nije dolazila u pitanje, a uspjeh je postigao i postiže marljivim radom i predanošću plemenitom poslu koji radi.<h2>Tuzlanski i sarajevski student&nbsp;</h2>– Pokušat ću svoju biografiju da predstavim na što kraći način, s obzirom na to da se mnogo toga s početkom rata u životima svih nas izdešavalo. Dolazim iz Živinica, gdje sam završio osnovnu školu. Srednju medicinsku školu završio sam u Tuzli 1991. godine. Iste godine u septembru upisujem Medicinski fakultet u Tuzli, ali početkom ratnih dejstava u našoj zemlji dolazi do prekida mog školovanja. 1992. godine priključujem se Armiji Bosne i Hercegovine, gdje sam bio raspoređen kao medicinar u stacionarnoj službi.Sredinom 1995. godine dolazim u Minhen, gdje upoznajem svoju suprugu i zasnivam porodicu. Tada sam imao nepune 23 godine, a moja supruga tek 21 godinu. U Minhenu sam proveo dvije godine. Radio sam kao medicinar u različitim staračkim domovima i bolnicama. Moja želja da nastavim studij medicine me 1997. godine vodi do Tuzle, gdje upisujem ponovo Medicinski fakultet. Donošenjem te odluke dobivam nesebičnu i svesrdnu podršku roditelja i supruge. Nakon četiri semestra studija u Tuzli, prelazim na Medicinski fakultet u Sarajevu, koji završavam u oktobru 2005. godine. Nakon obavljenog stažiranja i položenog državnog ispita, vraćam se u Minhen, gdje slijedi moje zapošljavanje kao ljekara i početak moje specijalizacije iz opšte medicine.U februaru 2013. godine uspješno završavam specijalizaciju u Minhenu. U toku specijalizacije uspio sam da nostrifikujem svoju diplomu Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Do decembra 2014. godine sam radio kao specijalista opšte medicine na kardiološkom odjelu u bolnici, kada preuzimam internističku ordinaciju u Minhenu i počinjem sa samostalnom djelatnošću, koju obavljam i danas.U Minhenu, glavnom gradu Bavarske imate svoju ordinaciju – praksu. Je li bilo teško uspjeti u tuđoj zemlji i šta je sve potrebno za uspjeh u tuđem svijetu?– S obzirom da je moj prethodnik bio kolega internist sa svoje 72 godine i jako smanjenim obimom posla, srazmjerno tome je i broj pacijenata prilikom preuzimanja ordinacije bio veoma mali. Prvih nekoliko godina nakon preuzimanja ordinacije bila je bukvalno borba za opstanak. U tom periodu više sam provodio vremena u ordinaciji i u kućnim posjetama nego kod kuće. Rad dokasno u noć, pa čak i vikendom, kao i praznicima bio je više pravilo nego izuzetak. Zahvaljujući podršci porodice, ta vremena su, hvala Bogu iza nas i sada se “lakše diše”.<h2>Mnogo sreće u životu</h2>Na samom početku nakon otvaranja ordinacije bilo nas je troje, dvije medicinske sestre i ja. Sada nas je 11 u ordinaciji, dvije doktorice, medicinske sestre i tehničari, osoblje u administraciji i ja. Od januara 2023. naš tim će pojačati još jedan specijalista interne medicine, kolega sa dugogodišnjim iskustvom. Kao što je poznato, predispozicije za svaki uspjeh su upornost, želja i ljubav prema onome što čovjek radi. Tako je bilo i u mom slučaju. Mislim da sam uz te sve predispozicije imao i mnogo sreće u životu, što je, ipak, ključni faktor, ta Božija milost, koja određuje život svakog čovjeka. Bavite se plemenitim poslom. Ko su vaši pacijenti, ima li među njima, osim Nijemaca i građana BiH i drugih sa prostora bivše Jugoslavije?– Prilikom preuzimanja ordinacije, s obzirom da je kolega bio Nijemac u poodmaklim godinama, tako je i struktura pacijenata bila većinom njemačkog porijekla i nešto starije životne dobi. Tada bi se našao poneki stranac, sa vrlo malo “naših” pacijenata, odnosno pacijenata sa Balkana.Mojim preuzimanjem ordinacije došlo je do povećanja broja pacijenata sa Balkana, ali i pacijenata drugih nacionalnosti, jer se ordinacija nalazi u centru grada. Raduje me da struktura pacijenata predstavlja jednu zdravu kombinaciju između naših ljudi sa kompletnog Balkana, Nijemaca, kao i drugih nacionalnosti, svih dobnih skupina. Mogu reći da prilično dobro sarađujemo uz obostrano zadovoljstvo.Živite u Minhenu, gradu u kome ima dosta ljudi iz Bosne.– Sama priroda mog zanimanja dovodi me svakodnevno u kontakt sa mnogim ljudima, tako da se nerijetko iz tih kontakata stvaraju i prijateljstva. Kada mi obaveze dozvoljavaju rado se sa prijateljima i poznanicima sretnem u nekom od mnogobrojnih sastajališta naših ljudi u Minhenu, gdje razmijenimo naša razmišljanja i provedemo prijatne trenutke u lijepoj domaćoj atmosferi. Nerijetko imam osjećaj da se nalazim u našoj Bosni, jer je okruženje puno naših ljudi.<h2>Dobro organizovani</h2>Mislim da su naši ljudi u Minhenu dobro organizovani, što se može vidjeti i na društvenim mrežama, gdje se nalaze mnogobrojna udruženja građana različitih profila. Većinom su to mladi i sredovječni ljudi koji su se jako dobro uklopili u novu sredinu. To me jako raduje, jer se svakodnevno primjećuje da je naša zajednica sve naprednija i organizovanija.Kao stručnjak, koje su glavne razlike zdravstvenog sistema u BiH i Njemačkoj?– Pošto sam studirao u našoj zemlji, a često i dolazim, nerijetko imam priliku da dođem u neposredan kontakt s našim zdravstvenim sistemom. Zbog toga mogu primijetiti da je naš zdravstveni sistem, nažalost, daleko od optimalnog stanja, koje bi svi poželjeli da je prisutno u Bosni i Hercegovini. Razloga za takvo teško stanje je mnogo da bi ih pojedinačno navodio.Za razliku od naše zemlje, Njemačka spada u najrazvijenije zemlje svijeta s velikim ulaganjima u nauku i tehnologiju, a samim tim i u medicinu. Smatram da je njemački zdravstveni sistem još uvijek jako dobro organizovan, gdje je još uvijek većina dijagnostičkih i terapeutskih procedura besplatna, jer ih preuzima zdravstveno osiguranje koje je u Njemačkoj obavezno za svakog građanina.Koliko ste Vi ostali vezani za domovinu?&nbsp;– Jako sam vezan za Bosnu i Hercegovinu i za moje Živinice. U Živinicama žive moji roditelji i s obzirom na to da imaju samo mene, trudim se da brinem o njima, koliko je to moguće i koliko okolnosti dozvoljavaju. Moji roditelji su veliki borci, cijeli svoj život posvetili su meni, a njihov život nije bio nimalo lak. Njih dvoje su se borili da izađem na pravi put, da od mene nešto postane, tako da u svakoj prilici pokušavam, sada kada imam mogućnosti, da im barem jedan mali dio topline i pažnje uzvratim, od one koju su oni meni pružili. Godišnje sam nekih šest-sedam puta u Živinicama i to vrijeme koristim da napunim baterije, a čovjek se najbolje osjeća kod svoje kuće. Taj osjećaj poznaju svi oni koji su napustili svoju rodnu grudu u potrazi za boljim životom.S kim živite u Minhenu i da li ste sretan i zadovoljan čovjek?– U Minhenu živim sa suprugom i naša četiri sina. Već 27 godina smo u jednom skladnom i sretnom braku. Svim mladim ljudima koji ulaze u bračne vode bih poželio da imaju brak pun ljubavi i razumijevanja kakav je kod nas dvoje. Sve to krunisano je našim sinovima.Naši počeci nisu bili nimalo lagani. Kada sam odlučio da nastavim studij, imali smo jednog sina, drugi sin je bio na putu, jer je supruga bila trudna. Moja supruga je radila i brinula se za našu djecu, dok sam ja studirao. U toku studija i ja sam povremeno radio, kako bih barem malo pomogao svojoj supruzi. Uvijek naglašavam da je ona jedan veliki borac za našu porodicu.<h2>Dovoljno je da radimo ono što volimo</h2>Smatram se sretnim čovjekom, jer se naša borba kroz život i za bolji život višestruko isplatila i mi danas ubiremo plodove tog mukotrpnog rada. Taj proces borbe za jedan miran i skladan život traje i dalje, ali Bogu hvala, pod mnogo povoljnijim uslovima. Zbog svega toga mogu reći da sam zadovoljan cjelolokupnim tokom dešavanja u svom životu.Koja je Vaša poruka građanima i građankama BiH i dijaspori i domovini?&nbsp;– Ne bih puno da dijelim savjete, jer je to malo i nezahvalno, ali pošto mi već pružate priliku da kažem nešto o tome, potrudit ću se da budem kratak. Našim građanima u dijaspori bih poručio, pošto se nalazimo u razvijenim demokratskim društvima, gdje imamo svi iste šanse, dovoljno je da radimo ono što volimo, da vjerujemo u sebe, da vrijedno slijedimo svoje snove i uspjeh neće izostati. Samo je pitanje vremena, kada će naš trud biti krunisan tim uspjehom. To je na mnogo primjera dokazano.Za naše zemljake u domovini bih rekao da su to veoma hrabri i strpljivi ljudi, puni kreativnosti i pronicljivosti. Iskreno se nadam da će bolja vremena i za našu domovinu doći, gdje će naši ljudi moći od svog rada da žive i da neće mladi ljudi u tako velikom broju morati napuštati našu prelijepu zemlju. Pošto smo, kao i ostale zemlje u tranziciji, izabrali demokratiju, potrebno je da slijedimo primjer naših susjeda, koji su se uspjeli priključiti zapadnoevropskim integracijama i birati predstavnike koji će našu zemlju izvesti na put koji vodi u napredne zapadnoevropske asocijacije, a ne na put koji nas vraća u prošlost i uništava budućnost mladih ljudi koji predstavljaju najveći kapital ove prelijepe zemlje.

Na samom početku nakon otvaranja ordinacije bilo nas je troje, dvije medicinske sestre i ja, sada nas je 11 u ordinaciji, kaže dr. Kavgić

Dr. Kavgić živi i radi u Minhenu: Nedostaje mi moja Bosna, moje Živinice

Izvan Bosne i Hercegovine (BiH) živi oko dva miliona njenih građana. To pokazuju podaci Svjetskog saveza dijaspore BiH.Najveći broj njih je Bosnu i Hercegovinu napustio tokom rata u ovoj zemlji, početkom devedesetih godina prošlog vijeka.<h2>Za šest godina BiH napustilo više od pola miliona ljudi</h2>No, nije samo ratno stanje razlog odlaska. Veliki broj građana je otišao iz BiH nakon 1995. godine. Razlozi su nestabilna politička i ekonomska situacija u zemlji. Prosječna plata trenutno je oko 550 eura.Bh. dijaspora živi u više od 50 zemalja širom svijeta. Najviše ih je u Srbiji, Hrvatskoj, Njemačkoj, Austriji, Sloveniji, Švedskoj, Švicarskoj, Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Australiji.<h2>Oko 150.000 njih se odreklo bh. državljanstva</h2>Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2013. godine, u Bosni i Hercegovini živi 3,5 miliona stanovnika. To je za oko 800.000 građana manje nego što je utvrđeno popisom iz 1991. godine.

Nije samo ratno stanje razlog odlaska, veliki broj građana je otišao iz BiH nakon 1995. godine

Oko dva miliona Bosanaca i Hercegovaca živi van BiH

Domaći, regionalni i svjetski mediji prenijeli su vijest da je Bosanac i Hercegovac Samir Bečić, fitness car, dobio svoj Dan u Hjustonu. To je bila odluka gradonačelnika Hjustona&nbsp; Silvestera Tarnera (Sylvester Turnes) da se 10. januar proglasi Danom Samira Bečića.Bečić je dobio, kako nam je otkrio, više od 50 zahtjeva za intervju sa prostora Balkana. Ali ekskluzivni intervju dao je za "Dnevni avaz".&nbsp;&nbsp;- Ja sam došao u Ameriku prije 20 godina i primljen sam sa raširenim rukama. Od prvog dana sam se maksimalno angažirao da budem građanin za primjer, što u sferi moje profesije i osobnog ponašanja tako i javnog djelovanja. Poslije dvije godine mog dolaska postao sam broj jedan fitness trener u Americi, savjetnik gradonačelnika Hjustona Li Brauna (Lee Brown) za zdravlje, posjedovao vlastitu kompaniju i bio okružen prijateljima koji mijenjaju svijet oko sebe. Svaki dan sam radio na tome da ovoj velikoj zemlji pokažem dužno poštovanje što mi je otvorila vrata i dala mogućnost da svoje dječije snove pretvorim u stvarnost. Poslije 20 godina, Hjuston proglašava 10. januar kao zvanični Dan Samira Bečića. Amerika mi je dala mogućnost da svoj san pretvorim u javu - rekao je Bečić.Otkrio nam je da planira uskoro doći u posjetu Bosni i Hercegovini.- Vidimo se uskoro na kafi u „Avazu“ - poručio je Bečić.U sutrašnjem printanom izdanju "Dnevnog avaza" pročitajte kompletan intervju sa Samirom Bečićem.

Od prvog dana sam se maksimalno angažirao da budem građanin za primjer, rekao nam je Bečić

Samir Bečić, počasni građanin Hjustona, ekskluzivno za "Avaz": Vidimo se!

Prema podacima Centralne banke BiH za cijelu 2021. godinu dijaspora je obitelji i prijateljima poslala 3,043 milijarde maraka, dok su godinu ranije u BiH stigle 2,522 milijarde KM po osnovu novčanih doznaka.&nbsp;Ekonomist Marko Đogo kaže da rast doznaka, bez obzira na globalnu krizu, ne treba da čudi, s obzirom na inflaciju i da novac gubi svoju vrijednost.&nbsp;- Do kraja četvrtog kvartala 2022. godine taj broj će vjerovatno premašiti tri milijarde maraka, budući da pred kraj godine ciklično stiže najviše tog novca - kazao je Đogo.<h2>&nbsp;Prekid rasta</h2>On je dodao da bi se trend rasta mogao prekinuti 2023. godine te da je to poprilično pouzdano očekivanje.&nbsp;- Ako bude ozbiljna ekonomska kriza, a u najavi jeste i prvi parametri pokazuju da će tako i biti, to će se negativno odraziti na naše ljude koji rade u inostranstvu, tako da će oni slati manje novca - istakao je Đogo.I ove doznake koje su stigle za tri kvartala 2022. godine manje su od onih koje su dolazile prije deset godina, što je posljedica demografskih kretanja.&nbsp;- Sada se u inostranstvo sele čitave obitelji i prosto ne šalju novac više ovamo, za razliku od ranije, kada je na rad u inostranstvo odlazio samo muškarac koji je ovdje izdržavao obitelj - naveo je Đogo.&nbsp;<h2>Novac važan za građane</h2>Naglasio je da novac koji stiže po osnovu doznaka važan za građane, ali da je i taj značaj sve manji.&nbsp;- U jednom trenutku smo imali situaciju da su doznake pristigle iz inostranstva činile 20 posto BDP-a, a u 2022. godini to će biti manje od deset posto, s obzirom na to da je BDP premašio 35 milijardi KM, a doznake teško da će, zaključno sa četvrtim kvartalom dostići 3,5 milijardi maraka - zaključio je Đogo.Od 2008. godine, kada je izbila svjetska ekonomska kriza, novčane doznake iz inostranstva su počele da padaju i taj trend su imale sve do 2012. godine, od kada počinju postepeno da se oporavljaju, piše Glas Srpske.Raniji podaci Centralne banke BiH pokazuju da je novčana pomoć iz inostranstva građanima u BiH rasla, te da je tek 2017. uspjela da dostigne nivo iz 2007. godine, odnosno dijaspora je tada poslala 2,51 milijardu KM.&nbsp;

U jednom trenutku smo imali situaciju da su doznake pristigle iz inostranstva činile 20 posto BDP-a

Evo koliko je novca dijaspora poslala u BiH ove godine 

Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“, Humanitarno drušvo „Merhamet“, Fondacija „Alija Izetbegović“ i Izdavačka kuća „Vrijeme“ poslale su za bošnjačke učenike na Kosovu donaciju iz Bosne i Hercegovine od 400 čitanki. Po 200 njih namijenjene su za pete i šeste razdere osnovne škole.
 Kako je naveo Ćerim Bajrami, zamjenik ministra trgovine i industrije u Vladi Republike Kosova, ispred Koalicije ‘Vakat’, narednih dana bit će podijeljene i početnice i radne sveske za prve razrede, za sve bošnjačke učenike na Kosovu.&nbsp;&nbsp;

-Početnicu je ove godine kupilo Ministarstvo obrazovanja, nauke i tehnologije Republike Kosovo od IK „Vrijeme“ iz BiH, a posrednik na Kosovu je bila IK „Dukagjini“ iz Peći. Ministarstvo će izvršiti i njenu podjelu, iz istog dopremljenog kontigenta udžbenika. Ovo je rezultat našeg nedavnog dogovora s ministrom obrazovanja Vlade Republike Kosova, tokom susreta u Ministarstvu, kao i dogovora sa donatorima u BiH.

Današnjoj primopredaji su prisustvovali direktorica škole u Vitomirici kod Peći, profesorica Draga Babačić, tedirektor škole u Rečanima kod Prizrena profesor Esat Kurešepi. Oni će uz pomoć svojih kolega i koleginica izvršiti daljnju distribuciju po drugim školama.

-Narudžba je odrađena u koordinaciji sa sdirektorom Kurešepijem koji se izjasnio za najprioritetnije čitanke, što ne bi trebalo da znači da se neće nastaviti s nabavkom ovih udžbenika i za druge razrede. Zahvaljujemo se na dobroj volji donatora iz Bosne, posebno agilnom g. Muharemu Spahiću – istakao je Bajrami.&nbsp;

„Preporod“, „Merhamet“, Fondacija „Alija Izetbegović“ i IK „Vrijeme“ poslali udžbenike

Narednih dana bit će podijeljene i početnice i radne sveske za prve razrede, za sve bošnjačke učenike na Kosovu

Na Kosovu učenicima podijeljene čitanke na bosanskom jeziku

U njemačkom gradu Frankfurtu, u prostorijama historijske crkve „Paulskirche“, istaknutom i svjetski priznatom bh. piscu <a href="https://avaz.ba/tag/28870/dzevad-karahasan">Dževadu Karahasanu</a> večeras je dodijeljena "Geteova nagrada" (Goethe preises) za 2020. godinu. Svečanost je uvodnim govorom otvorio gradonačelnik Frankfurta Peter Feldman (Feldmann).On je rekao kako je, zbog rastućeg broja inficiranih Covidom 19, bila u pitanju ova svečanost, a i zbog Karahasanovog testiranja na frankfurtskom aerodromu.- Da je Dževad Karahasan bio pozitivan,a onda bi ovu svečanost dodjele nagrade vršili putem videolinka - rekao je Feldman.Kazao je da je Karahasan je oduvijek želio da bude posrednik između Istoka i Zapada. - S obzirom na današnju situciju na svijetu, niko, ama baš niko bolje ne odgovara od Karahasana da dobije ovu nagradu. On je najprigladniji pisac kojem pripada sa pravom ova nagrada. Karahasan se bavi onim što svijet zaokuplja već stotinama godina, a to je spona između Istoka i Zapada. To je centralno mjesto u njegovim djelima, i ja sam jako zahvalan na tome. Meni se čini da Vam je Gete bio uzor i Vi ste doprinijeli da se on opet i ponovno čita u jugoistočnoj Evropi, a time ste i Frankfurt približili jugoistočnoj Evropi - rekao je Feldman.Prisutnima se obratio i istaknuti njemački pisac Ingo Šulce (Ingo Schulze) koji je u svom govoru vršio porođenje Getea i Karahasana, kako u privatnom životu, tako i u književnom stvaralaštvu.- I Gete je 1821. godine bio poslan u rat u Francusku i pisao o grozničavom pucanju topova, a i Karahasan je u svojim djelima pisao o bombardovanju Sarajeva, gdje se pominju i topovi i bombardovanje. Imali su sličnu sudbinu, i jedan i drugi su bili u ratu,a nisu željeli to. I jedan i drugi su u svojim dijelima za motiv imali granice. Karahasan je pisao da je veoma bitno da se Sarajevo sačuva onakvo kakvo je bilo, da se na šovinizam ne odgovori šovinizmom. Jedno treba da bude jasno, Sarajevo je grad koji je stvoren da bude ispričan - rekao je Šulce.

Karahasan je svoje obraćanje započeo tako što je se osvrnuo na jedno Geteovo djelo, ispričao je priču iz jednog romana, kako jedan dječak krade slatkiše. Njega je to Geteovo djelo oduševilo, fasciniralo, da je na kraju njega književnost odgojila. - Gete se bavio duševnim stanjem tog svog junaka, ja sam zavolio tog njegovog junaka, tako da on više nije bio samo Geteov već i moj. Ono što sam naučio od Getea je da prihvatim samog sebe. Ljubav i nepovjerenje su istovremeno u meni, da bih mogao dobro funkcionisati moram dobro poznavati, upoznati i jedno i drugo. Književnost nas uči osjećaju. Ja sam svu svoju emocionalnu naobrazbu stekao iz knjiga. Ni roditelji ni škola me tome nisu naučili, već su me naučili da budem specijalista. A, život ne voli specijaliste, život voli emotivce. Učio sam od najboljih, učio sam od Getea i jako je bitno da prepoznamo svoju individualnost. Upoznati sebe je jako važno. Hvala književnosti što me je odgojila - rekao je, između ostalog, Karahasan. Na kraju obraćanja Dževad Karahasan upisao se u Zlatnu knjigu grada Frankfurta. Zbog koronavirusa bio je ograničen broj posjetilaca, među njih pedesetak bilo je i Bosanaca i Hercegovaca. Iz austrijskog glavnog grada Beča ovoj dodjeli prisustvovao je Bugojanac Sirađ Duhan, predsjednik Udruženja bh. akademika u Austriji,a čiji je prvi predsjednik 1993. godine bio upravo Dževad Karahasan. Karahasanu je iskrene čestitke lično uputio i predsjednik Bosanskog islamskog centra u Frankfurtu Said Cerić, a koji je došao u pratnji supruge i prijatelja.

Bišćanka Edina Čović u Njemačkoj je završila dva fakulteta, a danas je visoko pozicinirana u jednom obrazovnom institutu, a svojevremeno je u Njemačkoj magistrirala na „Šahrijanovom prstenu" Dževada Karahasana. Edina je Karahasanu od srca čestitala, onda je i on njoj čestitao kada je saznao da je magistrirala na njegovomn djelu. Emotivan susret dogodio se između Karahasan i Kristijana Švarca Šilinga koji je donio sa sobom jednu Karahasanovu knjigu i zamolio ga da mu se potpiše. Na kraju su prostorijama crkve „Paulskirche“ počeli da odjekuju zvuci poznate bh. sevdalinke „Zvijezda tjera mjeseca“, a koju su svirali Hagit Halaf violina i Kristof Gothart harmonika.

Od Getea sam naučio da prihvatim samog sebe, rekao Karahasan na svečanosti koju je otvorio gradonačelnik Frankfurta

Karahasanu uručena "Geteova nagrada" za 2020. godinu: Život voli emotivce

Jedna nadasve inspirativna i motivirajuća priča dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država, a govori o Bosancu Murisu Šećerbegoviću, koji je od ratne izbjeglice postao narednik u zračnim snagama i živi svoj san.
Muris je rođen u Banjoj Luci, odakle su i njegovi roditelji. Njegov otac Mustaj shvatio je da se sprema rat i 1991. poslao porodicu kod prijatelja u Hrvatsku.
Kao osmogodišnjak, Muris nije u potpunosti shvatao šta se dešava oko njega, ali se sjeća kako je gledao vijesti dok se tenkovi "kotrljaju", a vojni borbeni avioni lete nebom.
- Sjećam se situacije kad smo otac i ja išli po gorivo. Trebalo je to biti kratko putovanje, ali nismo znali da su isporuke goriva bile smanjene. Bila je samo jedna benzinska pumpa koja je prodavala gorivo, a linija je bila toliko duga da je trajalo više od dva sata. Tada je moj otac shvatio da je vrijeme da ode - govori Šećerbegović u razgovoru za <a href="https://www.433aw.afrc.af.mil/News/Article-Display/Article/2302173/this-is-it-former-war-refugee-lives-dream-as-reserve-citizen-airman/fbclid/IwAR1zAq7um9NhxiWH2EiSwlnu_cTyOj9UaMHM6RqrH8GilOONdcdG9bIlcxo/">433RD Airlift Wing</a>.Mustaj se pridružio porodici nakon osam mjeseci. Plan je bio da se vrate kući nakon što se stvari u regionu smire, ali to se nije desilo.
Dok se vodio otvoreni sukob između Hrvata, Srba i Bosanaca za vrijeme raspada Jugoslavije, Šećerbegovići su postali ratne izbjeglice. Odlučili su da napuste Hrvatsku 1992. godine i odu do Austrije, gdje su smješteni u izbjeglički kamp.
- Bili smo tu svega mjesec dana. Jedan farmer je ponudio kuću svoje majke izbjeglicama, jer je kamp bio previše pun. Imali smo sreću da smo izabrani da ostanemo u toj kući - kaže Muris.Novi dom porodice Šećerbegović bio je u gradu udaljenom 65 kilometara južno od Beča, pod imenom Lajtaproderštof, gdje su živjeli naredne četiri godine. Dok su živjeli u Austriji porodici Šećerbegović ponuđena je prilika za useljenje u Sjedinjene Američke Države, tačnije Seint Luis, Misuri. Budući da je u njihovoj zemlji još uvijek trajao rat, odlučili su da pokrenu proces i postanu američki državljani.
Porodica je 1996. godine započela svoj put u Sjedinjene Američke Države. Šećerbegović je rekao da se sjeća kako je gledao kroz prozor terminala na aerodromu u Frankfurtu i vidio džinovski, crveno-bijeli avion Trans World Airlines Boeing 747, najveći koji je ikada vidio. Tada je započela njegova fascinacija avijaciom.
Kad je porodica stigla na odredište, Šecerbegović je rekao da nije mogao vjerovati da je konačno u Americi.
- Amerika je bila ogromna", rekao je. "Sve je bilo veliko i sjajno. Sistem autoputa, sa mostovima i podvožnjacima bio je impresivan. Automobili su bili ogromni, baš kao što sam gledao u američkim televizijskim emisija. Sad sam sjedio u jednom - kaže Šećerbegović.Nakon završetka srednje škole, Sećerbegović je svoje snove i ambicije usmjerio na to da postane mehaničar aviona. Stekao je dozvolu na Univerzitetu Halmark u San Antoniju, a zatim je započeo vazduhoplovnu karijeru u kompaniji L3 Technologies, Inc. u Vaku u Teksasu.
Šećerbegović se sjeća kako je jednom prikom radio u hangaru kada je čuo zvuk aviona Lockheed C-5A Galaxy koji je letio iznad njega i gledao kako prekriva cijeli hangar.
- Sjenka aviona blokirala je sunce. Izašao sam na liniju leta i gledao kako avioni kruže aerodromom, uzlijeću i slijeću. Kroz cijeli život sam želio nešto vratiti zemlji koja mi je dala sigurnost, slobodu i beskrajne mogućnosti. Kad sam ugledao C-5, pomislio sam: To je to - kaže Muris.Šećerbegović se pridružio američkim zračnim snagama kao šef posade, a nekoliko godina poslije, odlučio je napustiti privatni sektor i raditi puno radno vrijeme kao tehničar zračnih rezervata.
Na svom cjeloživotnom putovanju iz rata i u avionu C-5, Secerbegović je rekao kako je naučio da je za ostvaranje sna potrebna disciplina, motivacija i snaga, posebno u vazduhoplovstvu kao pripadnik vojske.
- Rad može biti vrlo užurban. Kao šef leteće posade, letovi mogu biti dugi, a putovanja su češća nego ikad. Blagoslovljen sam što imam dobru, snažnu porodicu koja me podržava, a bez ohrabrenja nadređenih i mentora nikad ne bih došao ovako daleko - pojasnio je Bosanac.Od januara 2020. godine, Šećerbegović obavlja inspekcijske poslove kvalitete održavanja zrakoplova, a nakon završetka turneje trebao bi se vratiti na svoje mjesto ART-a.
Šećerbegovićev nadzornik Brajan Grej (Brian Gray) rekao je kako Muris zahvaljujući svojim dosadašnjim iskustvima na život gleda drugačijom perspektivom od većine ostalih.
- Uslijed pandemije COVID-19, često radimo duže sa manje ljudi. On izgleda kao da nikada nije imao 'loš' dan. Umjesto toga, 'napada' bilo koju zadaću ili misiju s pouzdanjem i pozitivnim stavom. Pogled na Šećerbegovićev život je zarazan i bez sumnje povećava moral - ističe Grej.

Bosanac narednik u najjačoj avijaciji na svijetu: Muris Šećerbegović održava moćne američke zrakoplove

Prošlog vikenda KUD „Behar“ iz <a href="https://avaz.ba/tag/9925/minhen">Minhena</a> proslavio je uz <a href="https://avaz.ba/tag/23164/dan-zena">Dan žena</a>, 8. mart, i svoju drugu godišnjicu. Mnogobrojni posjetioci su te noći uživali u raznovrsnom programu, od kulturno-umjetničkih društava i folklora poput KUD-ova ''Posavina'', ''Zlatni ljiljan'' iz Kelna, ''Ciulenandera'' iz Minhena te pjevača Esme Kovač, Nejre Brke, Huseina Fazlića i nezamjenljivog Nihada Kantića Šikea.&nbsp;&nbsp; Organizirana je i modna revija dizajnera i slikara Jasmina Ukića te književnice Bisere Suljić-Boškailo. Oslikane haljine i šalove te šaline nosile su prelijepe djevojke iz KUD-a „Behar“.

Bosanac ručno sastavlja kompletan motor u Mercedesu

Ivo iz BiH traži ljude koji su mu pomogli da ode u Kanadu

Vahudin Žugor: Od izbjeglice do vodećeg robotskog hirurga

Porijeklom iz Srebrenice: Đenana Vejzović dobila nagradu za najbolji naučni rad u Gracu

Vahudin Žugor, direktor urološke klinike u Bambergu: Pionir robotske hirurgije u Njemačkoj

BiH ima pozitivnih pokazatelja društvenih promjena

Fitnes car Samir Bečić: Kao dječak u Bosni nisam mogao zaustaviti stradanja, u Americi sam ostvario san

Koliko je novca potrebno jednoj četveročlanoj porodici u Njemačkoj: Troškovi režija skoro 500 KM

Dr. Kavgić živi i radi u Minhenu: Nedostaje mi moja Bosna, moje Živinice

Oko dva miliona Bosanaca i Hercegovaca živi van BiH

Samir Bečić, počasni građanin Hjustona, ekskluzivno za "Avaz": Vidimo se!

Evo koliko je novca dijaspora poslala u BiH ove godine

Na Kosovu učenicima podijeljene čitanke na bosanskom jeziku

Karahasanu uručena "Geteova nagrada" za 2020. godinu: Život voli emotivce

Bosanac narednik u najjačoj avijaciji na svijetu: Muris Šećerbegović održava moćne američke zrakoplove

Proslava Dana žena u Minhenu u organizaciji KUD-a „Behar“

Dijaspora

Bosanac ručno sastavlja kompletan motor u Mercedesu

Ivo iz BiH traži ljude koji su mu pomogli da ode u Kanadu

Vahudin Žugor: Od izbjeglice do vodećeg robotskog hirurga

Porijeklom iz Srebrenice: Đenana Vejzović dobila nagradu za najbolji naučni rad u Gracu

Vahudin Žugor, direktor urološke klinike u Bambergu: Pionir robotske hirurgije u Njemačkoj

BiH ima pozitivnih pokazatelja društvenih promjena

Fitnes car Samir Bečić: Kao dječak u Bosni nisam mogao zaustaviti stradanja, u Americi sam ostvario san

Koliko je novca potrebno jednoj četveročlanoj porodici u Njemačkoj: Troškovi režija skoro 500 KM

Dr. Kavgić živi i radi u Minhenu: Nedostaje mi moja Bosna, moje Živinice

Oko dva miliona Bosanaca i Hercegovaca živi van BiH

Samir Bečić, počasni građanin Hjustona, ekskluzivno za "Avaz": Vidimo se!

Evo koliko je novca dijaspora poslala u BiH ove godine

Na Kosovu učenicima podijeljene čitanke na bosanskom jeziku

Karahasanu uručena "Geteova nagrada" za 2020. godinu: Život voli emotivce

Bosanac narednik u najjačoj avijaciji na svijetu: Muris Šećerbegović održava moćne američke zrakoplove

Proslava Dana žena u Minhenu u organizaciji KUD-a „Behar“