Nedavna studija pokazala je da protein prisutan u gingivalnom epitelu (dio desni koji okružuje zube) može imati antimikrobna svojstva, naročito protiv bakterije Porphyromonas gingivalis (P. gingivalis). Osim što igra značajnu ulogu u razvoju parodontoze, ova bakterija, također, može biti povezana s neurodegenerativnim bolestima kao što je Alzheimerova bolest.

Novo svjetlo

Otkrića studije koju su vodili Antonijo Nensi (Antonio Nanci), profesor na Odsjeku stomatologije na Univerzitetu u Montrealu, i postdoktorandica Šarlim Meri (Charline Mary), u saradnji s kolegama s Univerziteta Laval i Univerziteta McGill, nedavno su objavljeni u časopisu Nature Scientific Report.

Studija baca novo svjetlo na sekretorni fosfoprotein koji veže kalcij i koji je bogat prolin-glutaminom (SCPPPQ1), što je protein koji izlučuju stanice spojnog epitela. Nova saznanja sugeriraju da ovaj protein ima antibakterijski potencijal i pokušavaju identificirati njegove aktivne dijelove.

Profesor Nensi, koji, također, vodi katedru za istraživanje kalcificiranih tkiva, biomaterijala i stvaranje slika struktura, kaže kako bi se antibakterijski potencijal proteina SCPPPQ1 mogao iskoristiti ne samo za liječenje parodontoze, već i kao način provjere učinaka bakterija na mozak ili na druga mjesta na koja se šire.

- Ovaj protein mogao bi ponuditi još jednu strategiju za rješavanje problema otpornosti bakterija - rekla je Meri, glavna autorica članka.

Oralna infekcija

Oralno područje je drugi po važnosti mikrobiom u ljudskom tijelu nakon crijeva, s kojim je usko povezan. U ustima, spojni epitel je dio desni koji zatvara tkiva koja podupiru zube i štiti ih od agresivnog okruženja u ustima. Ukratko, njegova je uloga da desni dobro prianjaju uz zub i tako ograničavaju prolaz bakterijama između dviju struktura.

- Zubi su jedino mjesto gdje je integralna ovojnica ljudskog tijela penetrirana, pa su ključno mjesto za ulazak bakterija - objasnio je Nensi.

Kao što znamo, dodaje naučnik, već nekoliko godina, oralna infekcija bakterijom P. gingivalis jedan je od glavnih faktora rizika za razvoj Alzheimerove bolesti.

- Dakle, budući da SCPPPQ1 može usporiti razvoj ove bakterije pa čak je i uništiti, možemo napasti uzrok problema na samom izvoru i pomoći spriječiti razvoj nekoliko bolesti. Sljedeća faza studije trebala bi detaljnije istražiti mogućnost SCPPPQ1 proteina da spriječi parodontozu, na primjer ako se doda u zubnu pastu, i procijeniti njegovu sposobnost da uništi bakterije koje su već prodrle u strukturu između zubnog mesa i zuba – kaže Nensi.