Svima nam se događa da maštamo, da zaronimo u svoje fantazije dok ne izgubimo dodir sa stvarnošću.

Činimo to jer smo skloni rastresenosti, jer nam je dosadno u sadašnjoj situaciji i tražimo “izlaz u nuždi”, kako bismo vizualizirali život svojih snova ili, jednostavnije, naš kratkoročni projekt za budućnost.

 “Paralelni život” 

To nije ništa čudno ni neobično, ali šta ako se u našoj mašti razvije pravi “paralelni život” koji nam krade vrijeme i onemogućuje da doživimo stvarnost?

To se događa u prisutnosti psihološkog poremećaja koji još nije poznat, ali koji je doživio pravu eksploziju zahvaljujući izolaciji i zatvaranju nakon pandemije koronavirusa: to je maladaptivno sanjarenje (MD), odnosno poremećaj kompulsivne fantazije.

Upravo zbog njegove sve veće raširenosti u posljednje dvije godine, naučnici se sve više zanimaju za ovaj poremećaj, njegove karakteristike i specifične simptome.

Istraživači koji su prikupljali podatke o osobama s dijagnozom MD otkrili su da je 77 posto njih također imalo dijagnosticiran ADHD.

Predmet pažnje 

No, samo zato što ti uvjeti koegzistiraju, ne znači da su isti.

ADHD je klasificiran kao psihijatrijski poremećaj. To može dovesti do razdoblja hiperfokusiranosti na nešto i nepažnje na ostatak stvarnosti, ali predmet pažnje ne mora nužno biti nešto imaginarno.

Nasuprot tome, MD je prije bihevioralna ovisnost, koja odvodi um od stvarnosti u živa i složena stanja mašte.

Dobro poznavanje ova dva poremećaja i razumijevanje simptoma koji ih karakteriziraju vrlo je važno za definiranje različitih dijagnoza od slučaja do slučaja, jer se ta dva problema ne mogu liječiti na isti način.

Ali to nije sve: bez pravilnog razumijevanja neprilagođenog sanjarenja, percepcija o tome koliko je ljudi zapravo pogođeno ovim poremećajem također je iskrivljena, što u mnogim slučajevima može biti onesposobljavajuće.