<p>Proteklo je tačno pola stoljeća od 21. februara 1974., kada je&nbsp;Mika Špiljak, tadašnji predsjednik Vijeća naroda Skupštine SFRJ proglasio donošenje&nbsp;Ustava Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.</p><h2>&nbsp;Prelomni dokument </h2><p>Taj ustav iz “sedamdeset i četvrte”, pokazat će se kao prelomni dokument u kasnijem razvoju događaja, jer se njim u velikoj mjeri legalizirao raspad Jugoslavije, a već to je dovoljan razlog da ostane upisan kao jedan od najvažnijih dokumenata u historiji ovih prostora.</p><p>Prvih trideset godina svog postojanja, Jugoslavija je bila prilično ili umjereno centralizovana federacija. Međutim, nakon Ustava iz 1974. ona je dobila snažna konfederalna obilježja.</p><p>"Federiranje federacije", kako su ga nazvali pravnici, odnosno njeno konfederalizovanje, išlo je ukorak sa federalizovanjem Saveza komunista ?ugoslavije, koje je dovršeno na Devetom kongresu 1969. godine na Brionima, kada je smijenjen Aleksandar Ranković.</p><p>Ustav SFRJ dao je tadašnjim jugoslovenskim republikama, a posebno pokrajinama unutar SR Srbije - Vojvodini i Kosovu i Metohiji, široka prava i ovlaštenja. Pokrajine su imale svoja državna i partijska predsjedništva. Njihova teritorija nije se mogla mijenjati bez odluke pokrajinske Skupštine, a pokrajinske vlasti imale su čak pravo veta na odluke vlasti u Srbiji.</p><p>Novi Ustav je smanjio broj članova Predsjedništva s 23 na 9 članova, po jednog iz svake republike i pokrajine, te predsjednika SKJ Josip Broz Tito, predsjednik SFR?, proglašen je za doživotnog predsjednika Jugoslavije i njegovo ime je ušlo u tekst Ustava.</p><p>&nbsp;Bosanski&nbsp;Muslimani&nbsp;su uneseni u Ustav i prvi put su dobili ravnopravni status naroda unutar jugoslavenske zajednice.</p><p><br></p><h2>Otpor u Srbiji</h2><p>Naravno, rješenja iz ovog Ustava od početka su naišla na mnoge negativne reakcije u Srbiji. Tako je primjerice, tokom javne diskusije o predloženim promjenama Ustava, profesor beogradskog Pravnog fakulteta Mihailo Đurić osuđen je na kaznu zatvora nakon objave održanog govora u kojem se protivio sprovođenju planiranih ustavnih promjena, ističući da ?ugoslavija postaje samo geografski pojam, na čijem se tlu pod maskom dosljednog razvijanja ravnopravnosti između naroda uspostavlja nekoliko nezavisnih, čak i međusobno suprotstavljenih nacionalnih država. Đurić je tada naveo: "Ukoliko nešto još od Jugoslavije ostane, to je samo zato da bismo u sljedećoj fazi promene imali šta da privedemo kraju".</p><p>Nezadovoljstvo ovim ustavnim rješenjima u Srbiji će bujati tokom osamdesetih godina prošlog stoljeća, što će biti izraženo i u zloglasnom Memorandumu SANU-a u kojem se između ostalog navodi da je Ustav iz 1974.&nbsp;„nanio mnogo štete Srbiji, zbog stvaranja autonomnih pokrajina&nbsp;Vojvodine&nbsp;i&nbsp;Kosova, razvodnjavanje federacije, kao i zbog "umjetnih" administrativnih granica koje ne predstavljaju "pravu" sliku.</p><p>Nakon pobjede&nbsp;Slobodana Miloševića&nbsp;na&nbsp;8. sjednici CK SK Srbije, u septembru 1987. godine, novo srbijansko rukovodstvo tražilo je ukidanja postojećeg ustava. Kad im to nije uspjelo na saveznom nivou, smjenili su kompletna pokrajinska rukovodstava krajem 1988., a u proljeće 1989. izglasali amandmane na Ustav Srbije, kojim su znatno suzili autonomiju SAP Kosova i SAP Vojvodine. Godine 1991. nezavisnost će proglasiti Slovenija, Hrvatska i Makedonija, a 1992. BiH.</p><h2>&nbsp;Kontroverzni član</h2><p>Najviše kontroverzi izazvala je rečenica u Ustavu „:Jugoslavija se definira kao savezna republika ravnopravnih naroda i narodnosti, slobodno ujedinjenih na principu bratstva i jedinstva u ostvarenju posebnog i zajedničkog interesa, sa pravom naroda na samoopredjeljenje do odcjepljenja“, što je protumačeno kao osnov za kasnije otcjepljenje republika.</p>

Nezadovoljstvo ovim ustavnim rješenjima u Srbiji će bujati tokom osamdesetih godina prošlog stoljeća, što će biti izraženo i u zloglasnom Memorandumu 

Ustav iz 1974. i početak kraja Jugoslavije: 50 godina od ustavnog priznavanja Bošnjaka kao ravnopravnog naroda

<p>Mustafa Fadilpašić rođen je u Sarajevu s prezimenom Šerifović 1830. godine, u jednoj od najuglednijih i najbogatijih porodica u gradu, ali i u cijeloj Bosni i Hercegovini. Mustafa je bio sin Fadil-paše Šerifovića, bogatog posjednika, pjesnika, kaligrafa i političkog vođe. Za vrijeme Osmanlija, stariji Šerifović je bio sarajevski paša. Fadilpašić je imao brata Mahmuda, a njihov šurjak bio je travnički disident Šerif-beg Hafizadić.</p><h2>&nbsp;Školovanje u Carigradu</h2><p>Vjeruje se da vode porijeklo od Šerifa Ahmeda, koji se doselio u Sarajevo oko 1750. godine iz ejaleta Kefe, a navodno je tvrdio za sebe da je i on sam potomak poslanika Muhammeda, a.s.</p><p>Fadilpašić je odrastao i školovao se u osmanskoj prijestonici Carigradu. Živio je i u Egiptu prije povratka u Sarajevo 1860. godine. Po povratku u Sarajevo oženio se Nuri Gradaščević, ženom koja je bila poznata kao najveća pojedinačna zemljoposjednica u Bosni i Hercegovini i nećakinja vojskovođe Huseina Gradaščevića.</p><p>Njegov otac umro je u dobi od 80 godina 26. novembra 1882. u Istanbulu, nakon što je tamo emigrirao kada je habsburški režim preuzeo Bosnu i Hercegovinu 1878., ne želeći živjeti pod kršćanskom vladavinom. Fadilpašićevi djed i nana po ocu bili su Mustafa Nurudin, koji je ubijen u januaru 1827. godine, neposredno prije bosanskog ustanka, i Ćamila Fazlagić (umrla 1848.).</p><p>Tokom ljeta 1878. austrougarska vojska, predvođena Josipom Filipovićem, započela je invaziju na Bosnu i Hercegovinu. Iako su naišli na otpor osmanske bosanske vojske, predvođene njihovim komandantom Smailom Haki-begom Selmanovićem, Austrougari su vrlo brzo zauzeli čitavu regiju koja je bila dijelom sve slabijeg Osmanskog carstva.</p><p>Odmah po dolasku austrougarske vlasti, Fadilpašić je imenovan prvim gradonačelnikom Sarajeva, mjesto koje je prvobitno bilo smješteno u zgradi na lijevoj obali Miljacke, a kasnije na Bistriku, jednom od najstarijih naselja u gradu. </p><p>Za vrijeme njegove vladavine Sarajevo je doživjelo primjetne pozitivne promjene, a Sarajlije su posebno voljele svog prvog gradonačelnika. Kao gradonačelnik donio je prvi regulacioni plan Sarajeva, kojim su osigurane zaštita i revitalizacija povijesne čaršije - Baščaršije. Godine 1880. implementirao je prve vagonete u Sarajevu. Pet godina kasnije pustio je tramvaje na konjsku vuču.</p><p><br></p>

<h2>Brojni objekti</h2><p>Prvi put nakon šest stoljeća, 1881. godine, ponovno je uspostavio Katoličku crkvu u Bosni i Hercegovini. Papa Leon XIII imenovao je Josipa Štadlera prvim sarajevskim nadbiskupom. Otprilike u to vrijeme naručio je izgradnju današnje zgrade Predsjedništva Bosne i Hercegovine koju je projektirao Josip Vancaš.</p><p>Godine 1882. otvoren je hotel „Europa“, prvi moderni hotel u Sarajevu, a dvije godine kasnije i hotel „Grand“. Zgrada Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine, današnja zgrada Predsjedništva BiH, izgrađena je 1885. godine, a pored nje zgrada današnje Direkcije željeznica i Ministarstva vanjskih poslova. Za vrijeme dok je Fadilpašić bio gradonačelnik Sarajeva osnovan je i Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, kao najstarija institucija te vrste u BiH.</p><p>Imao je Fadilpašić i značajnu ulogu u formiranju Meteorološke stanice na Bjelavama. Krajem osamdesetih godina devetnaestog stoljeća izgrađena je Katedrala Srca Isusova, otvorena Šerijatska sudačka škola, te zgrada Prve gimnazije. Na mjestu stare izgrađena je nova Gazi Isa-begova banja ili Carev hamam.</p><h2>&nbsp;Gradonačelnik do smrti</h2><p>Fadilpašić, njegov otac i njegov brat postali su politički najutjecajnije Sarajlije pred kraj 19. stoljeća. Nakon što je posljednjih 14 godina života proveo kao gradonačelnik Sarajeva, Fadilpašić je umro 6. decembra 1892. godine u bolnici Vakus u Sarajevu, gdje je prevezen nakon napada mučnine. Ukopan je u haremu Gazi Husrev-begove džamije.</p>

U vrijeme njegovog mandata izgrađeni su Katedrala Srca Isusova, Zemaljski muzej, zgrada Predsjedništva....

Mustafa-beg Fadilpašić: Čovjek koji je uveo regulacioni plan i tramvaje

<p class="">Mjesečno izađem na tri, tri i po hiljade maraka. Ali mi smo svi ovdje prijavljeni na minimalac, ostalo sve nam dođe na ruke, u zavisnosti od toga koliko love donesemo, objašnjava nam taksista jedne privatne sarajevske firme koji je, razumljivo, želio ostati anoniman.<br></p><h2>Masovna pojava</h2><p>Ovo je, nažalost, masovna pojava u privatnom sektoru u Bosni i Hercegovini, da su radnici prijavljeni na jednu, uglavnom minimalnu plaću, dok zapravo kući odlaze s daleko većim primanjima od onih na koja su službeno prijavljeni, s obzirom na to da im se ostatak plaće isplaćuje u kešu.&nbsp;</p><p>Prema riječima ekonomskog analitičara Faruka Hadžića, glavni razlog za ovaj ''fenomen'' jesu visoka opterećenja koja poslodavce tjeraju da traže zaobilazne puteve kako bi izbjegli plaćanje punog iznosa poreza.</p><p>- To rade na način da s radnicima dogovore određenu plaću, zvanično ih prijave na znatno nižu, a ostatak im isplaćuju na ruke, kroz sredstva koja su izvučena iz dobiti na koju se plati samo 10 posto poreza. Lakše je platiti 10 posto poreza na dobit pa to podijeliti na ruke nego 41,5 posto doprinosa i još 10 posto poreza na dohodak na punu plaću - pojašnjava Hadžić.</p><h2>Porezna reforma</h2><p>Prema njegovim riječima, kako bi se ovoj praksi stalo ukraj, porezna reforma u FBiH je nužna.</p>

<p>- Treba znatno smanjiti nivo doprinosa na poreze i plaće kako bi sve ono što se smanji išlo na neto plaću radnika. Dakle, bruto plaća bi ostajala u principu ista, plaća koju zaradi radnik, a ono što bi dobio radnik na račun bi bilo više.&nbsp;</p><p>Ukoliko je sad 650 KM neka minimalna plaća, to je 1.050 KM u bruto iznosu, taj iznos bi se zadržao, ali razlika koja bi se smanjila išla bi radniku i on bi zarađivao 750-800 KM. Na taj način bi se i ova siva zona znatno unaprijedila i poslodavci ne bi bili prinuđeni zbog visokih poreznih opterećenja isplaćivati radnicima dio plaće u kešu - smatra Hadžić.</p><p>Brojne su štete koje nastaju od prakse isplaćivanja dijela u kešu. Prije svega, radnik po penzionisanju može računati na znatno manja primanja zbog manje osnovice PIO-a koja mu je uplaćivana, država ostaje bez prihoda, kompanije koje isplaćuju pune doprinose trpe štetu u odnosu na one koje „varaju“ sistem, a u konačnici i prosječna plaća je zapravo znatno viša od one koju prikazuje službena statistika.</p><h2>Pooštriti mjere</h2><p>- Porezni sistem treba biti fer i prema poslodavcima i radnicima. Kada imate fer sistem, jači nadzor i inspekcijske kontrole će imati smisao i poslodavci će shvatiti da je takva praksa kažnjiva.&nbsp;</p><p>Možda se i pooštravanjem kaznene politike tome može stati ukraj, a od toga bi i radnici mogli imati veće benefite. Dakle, treba prvo smanjiti poreze, pa onda možda pooštriti mjere - navodi Hadžić.</p>

Treba znatno smanjiti nivo doprinosa na poreze i plaće, smatra Hadžić

Keš na ruke: Izbjegavanje obaveza prema državi 

Poslodavci izbjegavaju plaćanje poreza na štetu uposlenika: Radnici zarobljeni u plavim kovertama

<p>Znajući koliki utjecaj na narod u Bosni i Hercegovini imaju vjerske institucije, austrougarske su vlasti već nakon prvih godina svoje vladavine nastojale pod svoju kontrolu staviti sve vjerske i crkvene zajednice u BiH i to su većim dijelom i uspjeli.</p><h2>Katolička crkva</h2><p>Tako je već 1881. godine Austro-Ugarska potpisala Konkordat s Vatikanom o uvođenju svjetovne katoličke hijerarhije u Bosni i Hercegovini. Njime su franjevci, koje austrijske vlasti nisu držale pouzdanim političkim elementom, izgubili pozicije u Bosni i Hercegovini koje su stoljećima držali kao čuvari katoličanstva te su se morali podvrgnuti novoj hijerarhiji.</p><p>Nova je austrougarska vlast koristila sva sredstva kako bi učvrstila svoju vladavinu u Bosni i Hercegovini, pa je tako računala i na značajan utjecaj katoličkog svećenstva među katoličkim pučanstvom. Stoga je 2. februara 1882. godine iz Carske kancelarije u Beču upućeno pismo zahvale biskupu fra Paškalu Buconjiću u kojem se ističe da održavanje katoličkog stanovništva u Hercegovini i obećava dalja carska naklonost prema tom stanovništvu.</p><p>U Bosni i Hercegovini je 1881. godine uspostavljena redovna crkvena organizacija kao u ostalim evropskim zemljama. Za nadbiskupa vrhbosanskog postavljen je Josip Stadler.</p><p>Ukinuta su oba apostolska vikarijata: bosanski i hercegovački, kao i misijski oblici djelovanja, umjesto kojih su uspostavljene tri biskupije: Vrhbosanska nadbiskupija sa sjedištem u Sarajevu te Banjalučka i Mostarska biskupija. Stadlerovim dolaskom za nadbiskupa pokrenute su novine "Vrhbosna" i "Hrvatski dnevnik". Nadbiskup je podupirao rad brojnih dobrotvornih institucija, među kojima i sirotišta, te izgradio biskupijski dvor i katedralu u Sarajevu.</p><h2>Islamska zajednica</h2><p>Sve do dolaska Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu 1878. godine nije se postavljalo pitanje pravnog položaja ili organiziranja posebne ustanove koja bi se brinula o vjerskim pitanjima muslimana. Do tada se Bosna i Hercegovina nalazila u okviru Osmanskog carstva, u kojem se organizacijsko jedinstvo muslimana ogledalo u privrženosti islamskim propisima, a to jedinstvo muslimana simbolizirano je kroz instituciju halife kao duhovnog štaba muslimana. Vjerske poslove u ime halife obavljali su dekretirane muftije, šerijatski suci, muderisi i imami.</p><p>U osmanskom razdoblju vjerski stalež smatran je dijelom državne administracije kojem su bili povjereni različiti poslovi u upravi, lokalnoj administraciji i vjerskim poslovima. Pravosudne poslove i suđenje obavljali su šerijatske sudije koji su bile dio vladajućeg aparata i plaćala ih je država. Također, imamsko-hatibski poslovi, naročito džuma-namazi, zatim obrazovni sistem, kao što su vjerske škole (medrese), bili su dio brige državne uprave.</p><p>Dolaskom Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu stoljećima ustaljeni oblici organiziranja vjerskih poslova se raspadaju, a islam više nije državna religija koju država pomaže, kao što je to bio slučaj u vrijeme osmanske uprave. Također, ulema i vjerski kadar gubi ulogu i značaj koji je nekada imao u državi i suočava se s novim do tada nepoznatim pitanjima i problemima. Austro-Ugarska sistemski nastoji potpuno odvojiti muslimane u Bosni i Hercegovini od Istanbula kao njihove duhovne matice.</p><p>U početnom razdoblju šejhu-l-islam u Istanbulu, kao vrhovni vjerski autoritet u Osmanskom carstvu, odbijao je dati svoju saglasnost za uspostavu samostalne Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini koja će na sebe preuzeti svu odgovornost za organizaciju vjerskog života, osnivanje potrebnih organa i ustanova, postavljanje i izbor čelnih ljudi, vjerskih službenika i svih ostalih poslova.</p><p>Međutim, 1882. godine šejhu-l-islam imenovao je muftiju  sarajevskog Mustafu Hilmi ef. Hadžiomerovića za bosanskog muftiju i ujedno ga je ovlastio da može imenovati niže vjerske službenike i šerijatske sudije. Zbog ovoga Austro-Ugarska je carskim dekretom od 17. oktobra 1882. godine postavila Mustafu Hilmi ef. Hadžiomerovića za bosanskog muftiju i proglasila ga prvim reisu-l-ulemom u Bosni i Hercegovini. Stoga se ova godina uzima kao godina utemeljenja samostalne Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Istovremeno su imenovana i četverica članova Ulema-medžlisa (današnji Rijaset), kao vrhovnog tijela za vjerska pitanja, a također je utemeljena Zemaljska vakufska komisija koja je bila zadužena za vakufske i mearifske poslove muslimana u Bosni i Hercegovini.</p><p>Izdavanjem menšure reisu-l-ulemi Hilmi ef. Hadžiomeroviću s ovlastima vrhovnog bosanskog muftije smatra se prenošenjem stvarnog legitimiteta i ovlasti o pitanjima cjelokupne organizacije vjerskih pitanja i poslova na bosanskog reisu-l-ulemu koje je proveo šejhu-l-islam u Istanbulu kao vrhovni vjerski autoritet kojim je nastavljen duhovni kontinuitet uređivanja vjerskih poslova reisu-l-uleme i izabranih predstavnika u Bosni i Hercegovini.</p><p>Menšura je ovlaštenje reisu-l-ulemi za vršenje vjerskih poslova i pravo da daje ovlaštenja drugim osobama. Do 1930. menšure su izdavane u Istanbulu, a od 1930. godine menšure, na temelju Ustava Islamske zajednice, izdaju se u Bosni i Hercegovini.</p><h2>SPC</h2><p>Nakon niza diplomatskih aktivnosti 28. marta 1880. sklopljena je Konvencija s Carigradskom patrijaršijom o reguliranju odnosa Pravoslavne crkve u Sarajevu.</p><p>U sastav Carigradske patrijaršije, osim Dabrobosanske eparhije, ušle su i Zvornička, Zahumsko-hercegovačka, a kasnije i Banjalučko-bihaćka eparhija.</p><p>Pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini je dobila i svoju nacionalnu jerarhiju (grčke mitropolite zamijenili su velikodostojnici Srbi), a grčki mitropolit Antim je odstupio. Na njegovo mjesto dolazi Sava Kosanović, koji je dužnost mitropolita dabrobosanskog obavljao u periodu od 1881. do 1885. godine.</p><p>Pravo postavljanja episkopa pripalo je austrougarskom caru uz formalnu saglasnost carigradskog patrijarha kojem je od vlade zajamčeno 58.000 groša godišnje na ime dotadašnjeg crkvenog prihoda u Bosni i Hercegovini.</p><p>Mitropoliti su otad plaću dobivali od Zemaljske vlade, čime su izgubili pravo ubiranja crkvenih poreza koje je prešlo na državu. Preko zavisnih mitropolita bilo je moguće utjecati na niže sveštenstvo i narod. Time je Srpska pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini ušla u sferu utjecaja Austro-Ugarske.</p><p>Kako je Konvencijom patrijarha plaćala Zemaljska vlada u Sarajevu, a ne više mitropoliti, ona je nastupala i kao predstavnik i zastupnik Pravoslavne crkve Bosne i Hercegovine kod Vaseljenske patrijaršije.</p><p>Već 1882. godine osnovana je Bogoslovija sa seminarom za sve bosanskohercegovačke eparhije, koja je do Prvog svjetskog rata radila u Reljevu, a između dva svjetska rata u Sarajevu. Izgradnja zgrade gdje je smještena Bogoslovija u Reljevu izvršena je u periodu između 1883. i 1884. godine, na zemljištu koje je darovao mitropolit Sava Kosanović, a kao projektanti se pojavljuju arhitekti Johan Kelner i Josip Černi.</p><p>Mitropolitski konzistorij osnovala je Zemaljska vlada 13. avgusta 1883. kao organ za crkvena pitanja i uz mitropolita najviša vlast. Njegove članove – provjerene i njoj odane sveštenike – postavljala je i plaćala vlada, kojoj su jedino i bili odgovorni.</p><h2>Otpor muslimana</h2><p>Muslimanima u Bosni i Hercegovini posebno je smetalo miješanje Austro-Ugarske u njihove vjerske poslove, zbog čega je došlo do utemeljenja Pokreta za vjersku i prosvjetnu autonomiju muslimana u Bosni i Hercegovini, s muftijom mostarskim  Fehmi ef. Džabićem na čelu. Ovaj pokret je tražio autonomiju i samostalnost bosanskih muslimana u organiziranju svojih vjerskih poslova i u upravljanju vakufskim dobrima i islamskim obrazovanju. Pokret koji je nastao u maju 1899. godine predstavljao je prvi organizirani pokret muslimana i borbu za njihova kulturna i politička prava i vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju koji je, nakon desetogodišnje borbe, okončan 15. aprila 1909. donošenjem Statuta za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini. Austro-Ugarskim izdavanjem ovog statuta prihvaćena je većina zahtjeva muslimana i konačno priznata autonomija uređivanja i organizacije islamskih pitanja i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini.</p><p>Po autonomnom statutu, sredinom 1910. inauguriran je treći po redu, a prvi birani reisu-l-ulema hfz. Sulejman ef. Šarac. No, njega je Zemaljska vlada već 1912. godine prisilila na ostavku, pa je jednoglasnom odlukom Hodžinske kurije za novog reisu-l-ulemu izabran Mehmed Džemaluddin ef. Čaušević, čiji je izbor carskim dekretom potvrđen 27. oktobra 1913. godine. On je bio i posljednji reis koji je izabran na temelju autonomnog statuta i prvi reisu-l-ulema u Kraljevini Jugoslaviji.</p>

Mustafa Hilmi ef. Hadžiomerović imenovan za prvog reisa

Katedrala Srca Isusova: Centralni katolički objekti izgrađeni u vrijeme Monarhije

Bosna i Hercegovina u Austro-Ugarskoj monarhiji (V dio): Organiziranje vjerskih zajednica u BiH

<p>Dom naroda BiH u petak je usvojio Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti, što je jedan od tri uvjeta za počinjanje pregovora naše države s Evropskom unijom o članstvu. Poruke Angeline Ajhorst (Eichorst) bile su vrlo jasne - ako BiH, pored spomenutog, do početka marta usvoji još zakon o sukobu interesa i zakon o sudovima, može očekivati i otvaranje pregovora.</p><p>Ipak, mnogi su imali razloga za zabrinutost kada je Milorad Dodik zaprijetio da će evropske zakone blokirati sve dok se ne donese odluka o izbacivanju stranih sudija iz Ustavnog suda BiH, a Dragan Čović u cijeli paket pokušao je ugurati još i izbor članova Predsjedništva, nakon što je visoki predstavnik Kristijan Šmit (Christian Schmidt) zatražio tehničke izmjene Izbornog zakona.</p><p>Tu se stvorio strah da bi evropski put BiH mogao biti blokiran i da se naša zemlja našla pod novim atakom ucjena i blokada. Ipak, to se, srećom, nije desilo, Dodik je po ko zna koji put blokirao, a naša država je napravila važan korak da otkoči evropski put.</p><p>Stranke trojke ponovo su platile danak lošem PR-u, jer je SDfA-ovska propagandna mašinerija i ove događaje spremno dočekala da prikaže kako su Dodiku i Čoviću navodno sve prepustili i popustili. Iako će pitanja Izbornog zakona i Ustavnog suda potencijalno i dalje ostati na stolu, pogrešno ih je trpati u isti koš s trenutnim zahtjevima EU i dozvoljavanje toga politički je vrlo nepametno.</p><p>Umjesto toga, prioritet treba dati evropskom putu, a izazove rješavati jedan po jedan. Tako možemo računati i na konkretan rezultat, ali i na rješavanje sistemskih izazova za našu zemlju.</p><p>Isti dan kada je usvojen Zakon o sprečavanju pranja novca, Sud BiH donio je odluku da se suspendiranom predsjedniku tog suda Ranku Debevcu i bivšem direktoru OSA-e Osmanu Mehmedagiću produži pritvor za još mjesec.</p><p>Bolji dani za BiH možda ipak dolaze. Imamo razloga vjerovati da je pokrenut cunami deratizacije ove države koji neće biti zaustavljen.</p>

Pokrenut je cunami deratizacije ove države koji neće biti zaustavljen

Neko u EU, neko u zatvor

<p>Cijene kuća i najamnine u EU-u slijedile su usporedivu putanju rasta između 2010. i drugog tromjesečja 2023. godine.<br></p><p>Nakon oštrog pada između drugog tromjesečja 2011. i prvog tromjesečja 2013., cijene kuća ostale su više-manje stabilne između 2013. i 2014.&nbsp;</p><p>Nagli rast uslijedio je početkom 2015., a cijene kuća rasle su brže od najamnina do drugog tromjesečja 2022. godine. U trećem tromjesečju 2022. cijene kuća rasle su istim tempom kao i najamnine (oboje +0,7 posto u usporedbi s drugim tromjesečjem 2022.). Od četvrtog tromjesečja 2022. cijene kuća padale su dva tromjesečja zaredom prije nego što su doživjele mali rast u drugom kvartalu 2023.</p><h2>Skok cijena</h2><p>Cijene kuća više su se nego udvostručile u Estoniji, Mađarskoj, Litvi, Latviji, Češkoj, Luksemburgu i Austriji.</p><p>Između 2010. i drugog kvartala 2023. cijene kuća porasle su za 46 posto, a najamnine za 21 posto.</p><p>Uspoređujući drugi kvartal 2023. s 2010., cijene kuća porasle su više od stanarina u 20 od 27 zemalja EU.</p>

<p class="">U tom su razdoblju cijene kuća više nego udvostručene u Estoniji (+211 posto), Mađarskoj (+180 posto), Litvi (+152 posto), Latviji (+144 posto), Češkoj (+122 posto), Luksemburgu i Austriji (obje +120 posto). Smanjenje je zabilježeno u Grčkoj (-14 posto), Italiji (-8 posto) i Kipru (-3 posto).</p><p>Za najamnine, cijene su porasle u 26 zemalja EU s najvećim porastom u Estoniji (+208 posto) i Litvi (+168 posto). Jedini pad cijena najma zabilježen je u Grčkoj (-21 posto).</p><h2>Švicarska prvak</h2><p>Kada je riječ o cijenama najskuplja je uvrjeljivo Švicarska. U ovoj državi prosječna cijena dvosobnog stana iznosi astronomskih 772.000 eura. Iza Švicarske slijedi Luksemburg sa cijenom 547 hiljada eura, zatim Njemačka sa 328.000 eura 4. Austrija: 314.000 eura te Norveška 305.000 eura.</p><p>Najeftinija je Turska sa 66.000 eura, Sjeverna Makedonija 69.000, Ukrajina 70.000, Bugarska 81.,000 te Kosovo 82.000 eura.</p><p>U Bosni i Hercegovini prosječna cijena stana je 86.000 eura s čime spada među jeftinije evropske zemlje. U susjednoj Srbiji biste morali izdvojiti čak 127.000 eura u prosjeku, a u Hrvatskoj 164.000 eura, podaci su Finder.com.</p><h2>Istok prednjači</h2><p class="">Kada je riječ o posjedovanju nekretnine, evropski prosjek je 70 posto. Najveći broj vlasnika stanova ili kuća bilježima u bivšim socijalističkim državama.&nbsp;</p><p class="">Tako u Srbiji čak 95 posto stanovnika posjeduje nekretninu, a u Ruminiji 90 posto ljudi. Potom slijede Slovačka, Hrvatska, Mađarska, Litvanija i Poljska. Najniži stepen vlasništva nad nekretninom bilježimo u Švicarskoj gdje samo 42 posto stanovnika je vlasnik svoje nekretnine, dok je u Njemačkoj procenat vlasništva 50 posto. Za Bosnu i Hercegovinu ne postoje zvanični podaci.</p>

U Bosni i Hercegovini prosječna cijena stana je 86.000 eura s čime spada među jeftinije evropske zemlje

Stanovi u Evropi: Kontinent na kojem je skupo živjeti

U nekim državama morate biti milioner da kupite stan: Stanovi u BiH i dalje među jeftinijim u Evropi

<p>Aleksej Navaljni je mrtav. Jedan od vodećih i najglasnijih kritičara Putina, kojeg su najprije prije nekoliko godina ranije pokušali otrovati u Njemačkoj, uhapšen je i osuđen na 19 godina zatvora.</p><p>Malo je bilo vjerovatno da će čovjek kojeg je režim već jednom pokušao ubiti, izaći živ iz zatvora.</p><h2>Pamet u glavu</h2><p>Smrt Navaljnog još jedan je primjer zašto za Bosnu i Hercegovini Zapad i njegove vrijednosti ne smiju imati nikakvu alternativu, ne samo u pogledu naše formalne političke pripadnosti, nego i u smislu istinskog prihvatanja njegovih vrijednosti i standarda od strane samog stanovništva. Prozapadna orijentacija ne predstavlja ljubav prema ovom ili onom zapadnom lideru, diplomati i ambasadoru, nego slijeđenje zapadnih vrijednosti i standardi koji su najviši nivo koji je ljudski rod dosegao u svojoj historiji.</p><p>Ovo je vrijednosti je posebno važno isticati i za njih se boriti u vremenu kad nam jedan dio države fanatično navija za ruski autokratski režim i njegovu agresiju na Ukrajinu, a u drugom dijelu zemlje visokorangirani članovi jedne poražene stranke javno poručuju da se "trebamo okrenuti Rusiji u Kini", što je praćeno antizapadnom histerijom njihovog širokog članstva, ali i dugogodišnjim podaništvom prema turskom predsjedniku, kao i šurovanju s Iranom i Muslimanskim bratstvom.</p><p><br></p>

<h2>Jalove kritike</h2><p>Uprkos svim kritikama na račun zapadnog kolonijalizma i licemjerja od raznih radikalno desnih i lijevih struktura, osnovno pitanje koje treba postaviti je u kojoj to civilizaciji pojedinac danas ima najveći stepen prava i sloboda? Ako se ne slažete sa politikom predsjednika ili premijera vaše države, ako čak i demokratski izražavate stav da kompletan sistem vaše države treba rušiti i mijenjati, šta je najgora stvar koja vam se u nekoj zapadnoj državi može desiti?</p><p>Pa, neće vam se desiti apsolutno ništa, osim eventualno osude i prtiska javnosti. No, zaspat ćete na slobodi, čak i ako ste sljedbenik najradikalnijih antidemokratskih ljevičarskih i desničarskih ideologija.</p><p>U autokratijama se pak i za najmanje kritike režima gubi sloboda, a ne rijetko gubi i glava. Slobodu i glavu u mnogim takvim režimima također možete izgubiti i zbog skidanja marame s glave, promjene religije ili pogrešne rečenice. Ljudi često nisu ni svjesni blagodeti i sreće koju imaju što žive u slobodi.</p>

 Ako se na Zapadu ne slažete sa politikom predsjednika ili premijera vaše države, šta je najgore što će vam se desiti?

Smrt Navaljnog je lekcija za BiH: Naš put je Zapad, Zapad ili ništa

<p>U 1980-ima Ronald Regan (Reagan) i Margaret Tačer (Thatcher) izgradili su novi konzervativizam baziran na principima tržišta i individualne slobode. Danas su Donald Tramp (Trump), Viktor Orban i šarolika družina zapadnih političara srušili te principe, zamjenjujući ga etatističkim konzervativizmom koji nacionalni suverenitet stavlja ispred pojedinca. Ovi nacionalni konzervativci sve su više dio globalnog pokreta s vlastitim mrežama mislilaca i vođa povezanih zajedničkom ideologijom. Sada osjećaju da posjeduju konzervativizam - i možda su u pravu.</p><h2>Sušta suprotnost</h2><p>Uprkos svom nazivu, nacionalni konzervativizam sušta je suprotnost od ideja Regana i Tačer. Umjesto da budu skeptični prema velikoj državi, nacionalni konzervativci misle da obične ljude opsjedaju bezlične globalne sile i da je država njihov spasilac. Za razliku od Regana i Tačer, oni mrze udruživanje suvereniteta u multilateralnim organizacijama, vjeruju da su slobodna tržišta manipulirana od elita i neprijateljski su raspoloženi prema migracijama. Oni preziru pluralizam, posebno multikulturalni. Nacionalni konzervativci opsjednuti su razgradnjom institucija za koje misle da su zaražene ljevičarskom agendom i globalizmom.</p><p>Umjesto vjere u napredak, nacionalne konzervativce zahvatio je deklinizam. Vilijam Bakli (William Buckley), mislilac stare škole, jednom je šaljivo rekao da je "konzervativac neko ko stoji nasuprot historije vičući 'stop'". Poređenja radi, nacionalni konzervativci su revolucionari. Oni Zapad ne vide kao „sjajni grad na brdu“ (rečenica koju je Regan često ponavljao), već kao Rim prije pada - dekadentan, pokvaren i pred kolapsom usred barbarske invazije.</p><h2>Shvatiti ih ozbiljno</h2><p>Nacionalni konzervativci zaslužuju da se shvate ozbiljno zbog njihovih izbornih izgleda. Donald Tramp vodi u anketama u Americi. Očekuje se da će krajnja desnica dobro proći na evropskim parlamentarnim izborima u junu. U Njemačkoj je u decembru ekstremno desna Alternativa za Njemačku postigla rekordnih 23 posto u anketama. Godine 2027. Marin Le Pen bi mogla postati predsjednica Francuske.</p><p>Kako bi se onda konzervativci starog stila i klasični liberali trebali nositi s nacionalnim konzervativizmom? Jedan od odgovora je ozbiljno shvatiti legitimne pritužbe ljudi. Građani mnogih zapadnih zemalja ilegalne migracije vide kao izvor nereda i pražnjenja javnog novca. Brinu se da će njihova djeca odrasti u siromašnija nego što su oni. Zabrinuti su zbog gubitka posla usljed napretka tehnologije. Vjeruju da su institucije kao što su univerziteti i štampa zarobljene od neprijateljskih, neliberalnih, lijevo orijentiranih elita. Oni vide globaliste koji su napredovali u posljednjim desetljećima kao članove sebične, arogantne kaste koja radi protiv njihovih interesa.</p><p>Kako bi umanjili strah nacionalnih konzervativaca da je način života ljudi ugrožen, liberali, također, moraju založiti svoje pravo na neke od ideja svojih protivnika. Umjesto da ih toleriraju, trebali bi priznati da i ljevica može biti neliberalna. Ako su liberali previše „gadljivi“ da brane načela kao što su sloboda govora i prava pojedinca od cenzure ljevice, to će smrtno potkopati njihovu sposobnost da ih brane od nasrtaja desnice. Umjesto bježanja od njega, trebali bi shvatiti da su patriotizam i tradicija važne vrijednosti u svakodnevnom životu ljudi.</p><h2>Snaga liberalizma</h2><p>Velika snaga liberalizma je u tome što je prilagodljiv. Abolicionistički i feministički pokreti razbili su ideju da su neki ljudi važniji od drugih. Socijalistički argumenti o poštenju i ljudskom dostojanstvu pomogli su u stvaranju socijalne države. Libertarijanski argumenti o slobodi i učinkovitosti doveli su do slobodnijih tržišta i ograničenja državne moći. Liberalizam se također može prilagoditi nacionalnom konzervativizmu. Trenutno zaostaje.</p>

Oni Zapad ne vide kao "sjajni grad na brdu“ (rečenica koju je Regan često ponavljao), već kao Rim prije pada - dekadentan, pokvaren i pred kolapsom

Veliki zaokret od politika Regana i Tačer: Nacionalistički populisti preuzimaju zapadnu desnicu

<p>Najprecizniji opis probosanske politike bi bio da je ona reaktivna. To, nažalost, nije samo odlika dejtonske Bosne i Hercegovine nego je manje-više karakteristika kroz cijelu historiju.<br></p><h2>Ključna pitanja</h2><p>Njena je karakteristika, dakle, da se ona uglavnom prilagođava historijskim procesima, inicijativama i dešavanjima koje drugi pokreću, no rijetko ili gotovo nikad ne poduzima sama akciju i ne nudi rješenja kad su posrijedi ključna politička pitanja i izazovi.</p><p>Ta bošnjačka tradicija, po identičnoj matrici, nastavila se i sa strankama trojke na vlasti. Oni znaju šta hoće – provesti zakone koje im je EU zadala kao uvjet za početak pregovora. SNSD i HDZ ipak znaju puno više šta hoće – Dodik protjerivanje stranih sudija iz Ustavnog suda BiH, a Čović izmjenu načina izbora članova Predsjedništva.</p><p>Trojka pak to neće, barem ne u formi u kojoj je predloženo. Zastupnici SDP-a i Naše stranke u PD Parlamentarne skupštine BiH Saša Magazinović i Sabina Ćudić kazali su da izmjene Izbornog zakona bez rješavanja pitanja “Sejdić – Finci” ne dolaze u obzir, dok je član Predsjedništva Denis Bećirović potcrtao da asimetrična rješenja ne dolaze u obzir.</p><p>Prema posljednjem prijedlogu HDZ-a, izmjene Izbornog zakona ticale bi se samo hrvatskog člana Predsjedništva, na način da se doda stavka da pobjeđuje onaj kandidat iz reda Hrvata koji, osim opće, također ostvari pobjedu i u najmanje tri od pet kantona s hrvatskom većinom.</p><h2>Smislen prijedlog</h2><p>Iz SDP-a i NS-a (kojima možemo dodati i SDfA opoziciju) smo čuli da ovakvo rješenje neće (za NiP još ne znamo), ali je i dalje nepoznato šta tačno hoće. Naime, od svih ovih stranaka još čekamo smislen prijedlog o Izbornom zakonu i izmjenama Ustava kojima bi se ispunili uvjeti iz presuda Evropskog suda za ljudska prava.</p><p>Na taj način bi stranke u pregovore mogle ući s konkretnim zahtjevima i same bi inicirale procese. No, to bi zahtijevalo konkretne ideje, udubljivanje u tematiku i predan rad, a od toga je uvijek mnogo lakše mahati floskulama tipa „100% BiH“, „milion potpisa za građansku BiH“, „jedan čovjek – jedan glas“ itd. </p><p>Za to vrijeme će Dodik i Čović davati konkretne prijedloge i inicijative, a njihovi bošnjački partneri, i iz pozicije i iz opozicije, tek manje ili više žustro i politikantski reagirati od njih.</p><h2>Jedini predlaže</h2><p>Šta god neko mislio o prijedlogu HDZ-a, za jedno im se mora odati priznanje – oni, zajedno s HNS-om, makar nešto predlažu, u javnost iznose konkretne ideje i prijedloge o drugačijem načinu izbora članova Predsjedništva, što je za ovu stranku ultimativni cilj nakon četiri izbora Željka Komšića u Predsjedništvo većinski bošnjačkim glasovima.&nbsp;</p>

Dodik i Čović daju konkretne prijedloge i inicijative, a njihovi bošnjački partneri tek manje ili više žustro i politikantski reagiraju na njih

Nastavlja se reaktivna bošnjačka politika: Dobro je što trojka neće HDZ-ov prijedlog, ali šta hoće

<p>Tehničke izmjene Izbornog zakona, čije je usvajanje uvjetovao visoki predstavnik u BiH Kristijan Šmit (Christian Schmidt), HDZ je iskoristio za zahtjeve da se, osim njih, izmijeni i način izbora članova Predsjedništva, na čemu ova stranka godinama insistira.<br></p><h2>Evropska presuda</h2><p>Hrvatski narodni sabor (HNS) u ponedjeljak je objavio svoj plan izmjena izbora članova Predsjedništva BiH, a što bi se ticalo samo hrvatskog člana. Naime, građani s prostora cijele FBiH bi i dalje mogli birati i bošnjačkog i hrvatskog kandidata, s tim što bi za izbor u Predsjedništvo hrvatski kandidat, osim opće, morao osvojiti većinu glasova u najmanje tri od pet kantona s hrvatskom većinom. Ukoliko kandidat koji je osvojio najveći broj glasova u Federaciji BiH ne zadovoljava navedeni uvjet, uzima se sljedeći kandidat s liste hrvatskih kandidata po broju glasova.</p><p>No, potreba za izmjenom Izbornog zakona koju BiH ima i koja će “visiti” i kao uvjet evropskog puta naše zemlja nije potekla od HDZ-a, nego od Evropskog suda za ljudska prava, tačnije presude “Sejdić – Finci” iz 2009. godine, kojom se utvrdilo da je naš ustav diskriminatoran jer pripadnicima ostalih onemogućava da budu birani u Predsjedništvo, kao i Bošnjacima i Hrvatima s teritorije RS te Srbima s teritorije FBiH.</p><p>Posljednji prijedlog HDZ-a u problem presude “Sejdić – Finci” (koja zahtijeva i promjenu Ustava, a ne samo Izbornog zakona) uopće i ne zadire i stoga ne treba čuditi što je naišao na negativne reakcije. </p><h2>Protivljenje trojke</h2><p>Zastupnik SDP-a u PSBiH Saša Magazinović kazao je da neće glasati za izmjene Izbornog zakona bez ustavne reforme kojom bi se ukinula diskriminacija potvrđena u presudi “Sejdić – Finci”, dok je s njim saglasna bila i kolegica Sabina Ćudić, koja je rekla da se način izbora članova Predsjedništva ne može mijenjati bez izmjene Ustava BiH.</p><p>Iako je HDZ BiH prilično reducirao svoje zahtjeve za izbor člana Predsjedništva, nakon što je u prethodnim prijedlozima predlagao više izbornih jedinica u FBiH zasnovanih na etničkom principu, malo je vjerovatno da će stranke trojke pristati na izmjene Izbornog zakona bez istovremene promjene Ustava radi implementacije presude “Sejdić – Finci”.</p><p>A to znači da je malo vjerovatno da će do marta, uz tri evropska zakona koja se zahtijevaju od naše zemlje, u paketu biti riješeno i pitanje Izbornog zakona.</p><h2>HDZ-ov zahtjev</h2><p>HDZ je potrebu za izmjenom Izbornog zakona, koju je nametnula presuda Evropskog zakona i koju je tada intenzivno zahtijevala EU, iskoristio da, uz rješavanje problema diskriminacije u Ustavu, traži izbor članova Predsjedništva na način da se omogući da izbor jednog člana Predsjedništva zavisi prvenstveno od volje većine hrvatskih glasača.</p>

Posljednji prijedlog HDZ-a u problem presude “Sejdić – Finci” (koja zahtijeva i promjenu Ustava, a ne samo Izbornog zakona) uopće i ne zadire

Finci i Sejdić: Čekaju na pravdu od 2009.

Predloženi izbor članova Predsjedništva ne rješava ključnu presudu: Sejdić i Finci i dalje diskriminirani

<p>Predstavljen je nacrt plana za koji nadležni tvrde da će se njime ostvariti urbanistički i infrastrukturni preporod Kantona Sarajevo.&nbsp;Kantonalni premijer Nihad Uk (NS) izjavio je da će Sarajevo postati „15-minutni grad“, što bi trebalo značiti da će građani sve svoje potrebe moći ostvariti pješačenjem do 15 minuta. Ovaj plan je bio povod da razgovaramo s Farukom Muharemovićem, direktorom Zavoda za planiranje KS.</p><p><b>S premijerom Ukom i ministrom Bošnjakom predstavili ste ambiciozan plan za urbanistički i infrastrukturni preporod grada, možete li nam u kratkim crtama reći koji su to ključni ciljevi?</b></p><p>- Ključni ciljevi su da se stvore pravila u prostoru, da ne dobijemo neke nove „tibre“, neke nove mastodonte i neka nova geta u prostoru. Bit će velika odgovornost na onima koji trebaju provoditi taj plan, a to su općine, Vlada Kantona Sarajevo i, naravno, mi, kao neko ko će sve to implementirati kroz regulacioni plan, ali veći dio te implementacije će biti na općinama.</p><h2>&nbsp;Ložišta su najgora</h2><p><b>Koliko je taj plan ostvariv i u kojem vremenskom okviru?</b></p><p>- Svaki regulacioni plan donosi se na period od 20 godina. To je definirano i metodologijom i zakonom. Svakih pet godina radi se evaluacija, odnosno provjera dokle se stiglo s planom i mora li se nešto promijeniti. Ministarstvo koje je dužno to raditi, u saradnji sa Zavodom, to do sada nije radilo, u smislu praćenja implementacije razvojnog plana. Ovo je plan za koji se može reći da je ambiciozan u nekoliko stvari, ali većina toga je trebalo biti preuzeto iz prostornog plana, jer tako zakon nalaže. Sad imamo problem s prostornim planom. On u naslovu kaže da traje od 2003. do 2023., a tumačenje Ministarstva o prostornom planu kaže da on još važi, a nismo uopće pokrenuli proceduru za izradu novog plana.</p><p><b>Šta je s pitanjem vjetrokoridora i studije koja kaže da se u centru Sarajeva smiju graditi objekti do maksimalno šest spratova zbog protoka zraka.</b></p><p>- Od Marindvora do Stupske petlje stoji 11 regulacionih planova. Ušli smo u petu, šestu godinu kako oni stoje. Pa su se na to nakalemili i vjetrokoridori, što je izgovor da još sve stoji. Nikad se neću složiti, kao arhitekta i urbanista, kao zaposlenik Zavoda, sa zaključkom te studije. </p><p><b>&nbsp;Zašto niste saglasni?</b></p><p>- Saglasan sam apsolutno da je zagađenost veliki problem u Sarajevu. Ali gradnja i razvoj grada ne mogu biti prva stavka kada su u pitanju pročišćavanje i provjetravanje grada. Ložišta su, prema svim studijama, utvrđena kao glavni problem. Imate, potom, saobraćaj i ispušne plinove, pa su tek onda, na petom ili šestom mjestu, zgrade, ali ne da zagađuju, nego samo da plohe zgrada usmjeravaju protok zraka. E, upravo ova urbana pravila treba to da otkoče. Pa ne možete u flašu od litar nasuti tri litra vode. Studija o vjetrokoridorima nije loša, ali njeni zaključci ne valjaju. U toj studiji niko od arhitekata, pogotovo urbanista, nije učestvovao.&nbsp;Prioritet Vlade</p><p><b>Šta je planiramo o pitanju privredno-poslovnih zona?</b></p><p>- Privredno-poslovne zone su jedan od prioriteta Vlade i ministra privrede. Imamo dobru saradnju s Ministarstvom privrede. Planirana je jedna velika privredna zona u Butilama, za privredno-poslovni kompleks. Moramo pratiti te trendove.</p><p><b>Tu je i pitanje obnove nekih od ključnih lokaliteta u Sarajevu koji godinama stoje zapušteni, poput trga ispred Željezničke stanice u Velešićima, ili Bembaše...</b></p><p>- To već nije tretirano urbanističkim planom, urbanistički plan samo definira namjene, a provođenje, uređenje i građenje je na lokalnim zajednicama, odnosno kroz regulacione planove trebaju da saniraju, naprave, poprave, ali to je prvenstveno posao lokalnih zajednica.</p><p><b>Je li planirano da određene šumske zone budu pretvorene u građevinske?</b></p><p>- Šumske ne. Mi moramo imati razvoj i grad se mora širiti. Mi ne možemo ostati na parametrima od prije 20 godina. Moramo ići, razvijati se, sve građevinsko zemljište nije apriori za stanovanje. Građevinsko zemljište je poslovna zona. To je, na kraju krajeva, sport, rekreacija.</p><h2>Širenje grada</h2><p><b>Kuda se grad treba širiti?</b></p><p>- Doglodi, Azići, Rajlovac, jer to je jedina slobodna teritorija gdje nešto možete planirati.  Mi smo imali urbanistički plan za period 1985. – 2015., pa sekundarni centar u Novom Sarajevu, drugi poslovni centar treba biti na Stupu. To nije poštovano i dobili smo to što smo dobili. Sada moramo ponovo planirati, ima tu i Stari Grad, srž Sarajeva je u Centru i Starom Gradu, ali moramo sada napraviti nove sadržaje, u korak s trendovima u svijetu, a to zahtijeva novi centar.</p><h2>Prva transverzala</h2><p><b>Prva transverzala je višedecenijski projekt koji se gradi puževim koracima. Šta je tu problem?</b></p><p>- Prva transverzala ostaje. Sve studije i ekspertize su pokazale da se to mora realizirati, grad mora prodisati, Prva transverzala je tu svakako jedan od ključnih projekata. Tu imate komplikacije koje nisu vezane za urbanistički plan i regulacione planove, tu imate imovinskopravne odnose koji nisu riješeni, a rješavanje toga je na Zavodu za izgradnju, općinama i Vladi Kantona Sarajevo.</p><p><br></p><p><br></p>

Zgrade su tek peti ili šesti uzrok zagađenja.  Svaki regulacioni plan donosi se na period od 20 godina, ističe Muharemović

Faruk Muharemović, direktor Zavoda za planiranje razvoja KS za "Avaz": Neće više biti "tibri" u Sarajevu

<p>Nakon bolovanja i godišnjeg odmora bivša direktorica, haman magistrica i inšalah doktorica Sebija Izetbegović dala je otkaz u KCUS-u i objavila da odlazi u prijevremenu penziju.</p><p>Na taj način i zvanično se okončava era vladavine Sebije, koja je KCUS-om, na čije je čelo postavljena zahvaljujući posjedovanju vjenčanog lista s predsjednikom SDA i tadašnjim članom Predsjedništva, godinama upravljala poput čuvara u koncentracionom logoru, usput protjeravši desetine ljekara iz ove ustanove. Naravno, vladanje KCUS-om bila je samo sićušna, usputna aktivnost za vlastohlepnu Sebiju, koja je, vješto manipulirajući i upravljajući svojim suprugom, postrojavala po SDA, određujući ko će i kako voditi državu i njene institucije, a malo je falilo pa da 2018. pokuša i naslijediti svog supruga na poziciji člana Predsjedništva.</p><p>Da se razumijemo, ništa to ne bi bilo za nju jer veće su njene ambicije od naše male države. No, malo se precijenila. Naime, upravo su njeno siledžijstvo, bahatost, iživljavanja i brojni skandali koje je izvodila doveli do egzodusa nekih od najmoćnijih i najutjecajnijih članova unutar same SDA, kao i okretanje većeg dijela javnosti protiv bračnog para, što će posljedično stvoriti i veliki front gotovo svih stranaka protiv dinastije.</p><p>Epilog je poznat: SDA i Bakir su pali s vlasti. Ne treba imati ni najmanje sumnje u to da je taj pad velikim dijelom uzrokovan likom i (ne)djelom Sultanije.</p><p>Skoro da bismo joj rekli hvala da, mimo SDA, iza nje nisu ostali i devastiran zdravstveni sistem te deponirani ''truhli malina respiratori'', kojima se, u jeku pandemije koronavirusa, eksperimentiralo na živim ljudima.</p><p>S kojim posljedica, uskoro bi trebalo kazati tužilaštvo. Između ostalih stvari.</p>

 SDA i Bakir su pali s vlasti. Ne treba imati ni najmanje sumnje u to da je taj pad velikim dijelom uzrokovan likom i (ne)djelom Sultanije

Sebija i Bakir Izetbegović: Tema sarajevskih hanuma

Otišla si, Seko, izostala je tuga

<p>U Sarajevu je danas u periodu od 13:20 do 14:04 došlo do obustave tramvajskog saobraćaja u centru grada, potvrdili su za "Avaz" iz press službe Grasa.</p><p>Razlog za obustavu je udes koji se desio na saobraćajnici kod Sarajevske vijećnice, što je onemogućilo slobodan prolaz tramvaja.<br><br>Nakon uviđaja policije, saobraćaj je nesmetano nastavljen.</p>

Razlog za obustavu je udes koji se desio na saobraćajnici kod Sarajevske vijećnice

Privremeno bio obustavljen tramvajski saobraćaj u Sarajevu

<p>Pred historijsku odluku za BiH o mogućem otvaranju pregovora s Evropskom unijom Milorad Dodik je najavio da će blokirati usvajanje evropskih zakona „dok god su stranci u Ustavnom sudu BiH“. Naravno, Dodikova trenutna pozicija je teška. On je u panici, a čovjek u takvom stanju nerijetko poduzima mnoge iracionalne i po sebe opasne korake. Uostalom, iracionalna je sama po sebi i činjenica što je neprovođenjem odluka natjerao visokog predstavnika najprije da nametne novo krivično djelo, a onda da, po tom novom djelu, on bude prvi osuđenik.<br></p><h2>Dejtonsko rješenje</h2><p>Zahtjev da se strane sudije maknu iz Ustavnog suda, inače će zaustaviti evropski put Bosne i Hercegovine, realan je otprilike onoliko koliko bi bio i taj da BiH ove godine osvoji Svjetsko prvenstvo u fudbalu. </p><p>Sastav Ustavnog suda BiH, koji kaže da se četiri člana biraju iz FBiH, dva iz RS, dok troje stranih sudija bira Evropski sud za ljudska prava, definiran je članom VI Aneksa IV Dejtonskog mirovnog sporazuma. Prema istoj ustavnoj odredbi, odluke se donose općom većinom.</p><p>To je rješenje na koje je, u konačnici, pristao i sam Slobodan Milošević, koji je u ime srpske strane ispregovarao Dejtonski sporazum. </p><h2>Udar na BiH</h2><p>Ono na što je i sam Milošević pristao, Dodik bi sad nekako da poništi i navede vodu na svoj mlin, za šta bi bila potrebna promjena Ustava, tj. dvije trećine glasova, uz entitetske većine u oba doma Parlamenta BiH. Ako se uzme u obzir da se ovdje i za puno banalnije zakone teško osigurava i opća, a kamoli dvotrećinska većina, te da probosanske stranke ne podržavaju ideju o protjerivanju stranih sudija, onda je jasno da iza Dodikovih prijetnji ne stoji stvarno uvjerenje da on u dogledno vrijeme može otjerati strane sudije iz BiH.</p><p>S te strane jasno je da je Ustavni sud samo izgovor Dodiku da vrši pritisak i koristi moć da potencijalno ugrozi evropski put BiH.</p><h2>Nećemo se dogovoriti</h2><p>Predsjednik SNSD-a kazao je da nije sporan evropski put, ali ako se uradi sve što je dogovoreno na sastanku u Laktašima.</p><p>- U okviru toga se nalazi nekoliko važnih tema. Jedna je Zakon o Ustavnom sudu, koji smo dogovorili i, ukoliko i to možemo da uredimo i da se dogovorimo da nema stranaca u političkom sistemu BiH, mi imamo evropski put. Ako to ne možemo da dogovorimo, nećemo se dogovoriti ni oko Suda, ni oko zakona o pranju novca, ni zakona o sukobu interesa - kazao je Dodik.</p><p>Radi li Dodik sve ovo iz straha, zbog pokušaja trgovine, ili možda nekih kremaljskih naloga, zasad ostaje nejasno, no svakako zahtijeva spremnost na adekvatan odgovor i reakciju s druge strane.</p>

Sastav Ustavnog suda BiH definiran je članom VI Aneksa IV Dejtonskog mirovnog sporazuma

Izbacivanje stranih sudija iz Ustavnog suda BiH je skoro nemoguće: Dodik hoće ono što nije dobio ni Milošević

<p>Početkom marta će Evropska komisija donijeti odluku da li će s BiH započeti pregovore o članstvu. Angelina Ajhorst (Eichhorst) je bila vrlo precizna – da bi se to desilo, do kraja februara moraju biti usvojena tri zakona.</p><p>Krajem prošle godine visoki predstavnik Kristijan Šmit (Christian Schmidt) dao je rok bh. vlastima, što je, također, jedan od uvjeta EU, da usvoje tehničke izmjene Izbornog zakona kako bi poboljšali pravednost i transparentnost izbornog procesa, tj. napokon stali ukraj izbornim krađama, a, ako to ne urade, on će ih nametnuti.</p><h2>Ustavne promjene</h2><p>U slučaju da ih Šmit nametne, to će biti prvi nametnuti zakon koji će se morati primijeniti na teritoriji RS. Milorad Dodik, predsjednik RS, da podsjetimo, i dalje tvrdi kako je Šmit nelegalan visoki predstavnik i ne priznaje njegove odluke. U slučaju nametanja, Dodik bi imao dvije mogućnosti – da prihvati nametanja Izbornog zakona, pokunji se i izgubi kredibilitet, ili da odbije provesti odluku visokog predstavnika i tako direktno izađe na crtu međunarodnoj zajednici. I možda završi u hapsani.</p><p>Spas je Dodiku došao u vidu trojke čiji su lideri, zajedno s HDZ-om, otišli u Laktaše da pregovaraju, između ostalog, i o izmjenama Izbornog zakona, a Čović je pritom iskoristio priliku da poruči da to mora uključiti i izbor za članove Predsjedništva, što Šmit nije tražio.</p><p>Iako su nas lideri trojke uvjeravali da su na dobrom putu da proguraju evropske zakone, a pritom ne učine ništa na štetu BiH i njenih ovlasti, Dodik se potrudio da ih demantira kazavši da će blokirati sve evropske zakone dok se strane sudije ne protjeraju iz Ustavnog suda, iako je to ugrađeno i u sam Ustav Bosne i Hercegovine, tj. zahtijeva ustavne promjene.</p><p>Ko koga tu laže i pravi budalom?</p><h2>Tri scenarija</h2><p>Kuda to sve vodi? Tri su scenarija. Da Dodik i Čović puste evropske zakone, a da zauzvrat dobiju Izborni zakon i Ustavni sud po svojoj mjeri. Takav scenarij neće biti dobar za trojku i u javnosti će zasigurno odjeknuti kao pobjeda Dodika i Čovića, čak i ako se otvore pregovori s EU.</p><p>Druga je mogućnost da su Dodik i Čović pristali na evropske zakone bez Ustavnog suda i Izbornog zakona ili rješenja koje im ne daju puno, ili malo daju, a malo i uzimaju. U tom slučaju trojka bi ostvarila pobjedu i dokazala da su, nakon godina zastoja, izolacije i blokada, zaista snaga koja umije i postiže rezultate za dobrobit BiH.</p><p>A treća, najgora opcija je da od svega ne bude ništa. Da BiH ponovo ne dobije ni zeleno svjetlo za početak pregovora ili da se daju neki budući rokovi, da se ispostavi da Dodik zapravo sve vrijeme za nos vuče lidere trojke, da su ovi pregovori bili zapravo samo igra kupovine vremena i odvraćanja Šmita od namjere da nametne izmjene Izbornog zakona i da želju lidera trojke za evropskim putem, na koji su sve, ali sve karte bacili, Dodik i Čović vješto iskorištavaju da za sebe isposluju sistemske promjene u BiH koje EU nije ni zahtijevala.</p><h2>Sastanak u četvrtak</h2><p>U četvrtak novi sastanak i ponovo slične poruke. Iz stranaka trojke opet optimistično poručuju da su napravili kompromis i da će evropski zakoni proći, ali ništa neće biti na štetu BiH, HDZ tvrdi da je dogovorio izmjene izbora članova Predsjedništva, a Dodik da nema ništa protiv evropskog puta, ali da se mora mijenjati sastav Ustavnog suda, o čemu se navodno usaglašavaju.</p>

Iako su nas lideri stranaka uvjeravali da su na dobrom putu da proguraju evropske zakone, Dodik se potrudio da ih demantira

Otvaranje evropskog puta i pregovori između stranaka: Historijski podvig ili epohalna propast trojke

<p>U srijedu je održana konvencija SDP-a Stari Grad na kojoj su ovoj stranci pristupila dva općinska i gradska vijećnika Sead Škaljić i Jasmin Skorupan.</p><h2>Rušenje kvoruma</h2><p>Riiječ je o kadrovima koji se dovode u vezu s opstrukcijom za izbor Bogića Bogićevića 2020. godine na mjesto gradonačelnika Sarajeva, a te su optužbe dolazile upravo od stranaka trojke.</p><p>Veliko oduševljenje vladalo je u sarajevskoj javnosti kada je u novembru 2020. godine objavljeno da će kandidat za gradonačelnika biti Bogić Bogićević.</p><p>Trojka je imala obezbijeđenu većinu i sve je trebala biti samo stvar formalnosti. No, onda se šokantan i potpuno neočekivan obrat desio na sjednici Gradskog vijeća. Naime, Bogićević nije dobio dovoljna broj glasoiva.</p><p>Stranke trojke su tada optužile opozicione snage da su pokušali dovesti Srđana Srdića na mjesto predsjedavajućeg Gradskog vijeća, kako bi se osigurao reizbor Abdulaha Skake. Tada su upravo Škaljića i Skorupana optužili za rušenje kvoruma.</p><p>-	Danas ćemo u Tužilaštvo Kantona Sarajevo podnijeti krivične prijave s materijalnim dokazima i svjedocima o pokušaju trgovine uticaja prema vijećnicima. Danas su vijećnici iz Starog Grada (Seid Škaljić, Vedran Dodik, Jasmin Skorupan, Srđan Simonović) i Novog Grada (Drago Jurić, Enisa Spahić, Bajro Biber) srušili kvorum, izlazeći sa sjednice, jer je opća većina bila na našoj strani - objavio tada SDP na svojoj zvaničnoj web stranici.</p><h2>Povlačenje Bogićevićeve kandidature</h2><p>Nakon što Ademović nije izabran na prvom glasanju Bogićević je povukao kandidaturu, obrativši se javno pismom predsjedniku stranke Nerminu Nikšiću.</p><p>Gostujući u programu FACE TV tada federalni parlamentarac, a sada načelnik Općine Stari Grad Irfan Čengić je kazao kako je „izdao“ upravo dvojac Skorupan i Škaljić.</p><p>No, već tada su uveliko kružile teorije da su iza sabotiranja Bogićevića stajali upravo pojedini dijelovi SDP-a.</p><p>Pristupanje Skorupana i Škaljića ovoj stranci će u svakom slučaju dodatno produbiti sumnje, posebno uzimajući u obzir da je krajem prošle godine Škaljić podržao upravo Čengića na izborima za načelnika Općine Stari Grad, iako je njegova bivša stranka NES zvanično podržala SDA-ovog kandidata.</p><p>Prelazak Škaljića i Skorupuna protiv kojih je ova stranka nekoć podnosila krivične prijave u SDP još jednom potvrđuje staru tezu da je u politici ljubav privremena, dok su interesi vječni.</p>

Ustav iz 1974. i početak kraja Jugoslavije: 50 godina od ustavnog priznavanja Bošnjaka kao ravnopravnog naroda

Mustafa-beg Fadilpašić: Čovjek koji je uveo regulacioni plan i tramvaje

Poslodavci izbjegavaju plaćanje poreza na štetu uposlenika: Radnici zarobljeni u plavim kovertama

Bosna i Hercegovina u Austro-Ugarskoj monarhiji (V dio): Organiziranje vjerskih zajednica u BiH

Neko u EU, neko u zatvor

U nekim državama morate biti milioner da kupite stan: Stanovi u BiH i dalje među jeftinijim u Evropi

Smrt Navaljnog je lekcija za BiH: Naš put je Zapad, Zapad ili ništa

Veliki zaokret od politika Regana i Tačer: Nacionalistički populisti preuzimaju zapadnu desnicu

Nastavlja se reaktivna bošnjačka politika: Dobro je što trojka neće HDZ-ov prijedlog, ali šta hoće

Predloženi izbor članova Predsjedništva ne rješava ključnu presudu: Sejdić i Finci i dalje diskriminirani

Faruk Muharemović, direktor Zavoda za planiranje razvoja KS za "Avaz": Neće više biti "tibri" u Sarajevu

Otišla si, Seko, izostala je tuga

Privremeno bio obustavljen tramvajski saobraćaj u Sarajevu

Izbacivanje stranih sudija iz Ustavnog suda BiH je skoro nemoguće: Dodik hoće ono što nije dobio ni Milošević

Otvaranje evropskog puta i pregovori između stranaka: Historijski podvig ili epohalna propast trojke

SDP pojačali vijećnici koje su optužili za rušenje Bogićevića

Ustav iz 1974. i početak kraja Jugoslavije: 50 godina od ustavnog priznavanja Bošnjaka kao ravnopravnog naroda

Mustafa-beg Fadilpašić: Čovjek koji je uveo regulacioni plan i tramvaje

Poslodavci izbjegavaju plaćanje poreza na štetu uposlenika: Radnici zarobljeni u plavim kovertama

Bosna i Hercegovina u Austro-Ugarskoj monarhiji (V dio): Organiziranje vjerskih zajednica u BiH

Neko u EU, neko u zatvor

U nekim državama morate biti milioner da kupite stan: Stanovi u BiH i dalje među jeftinijim u Evropi

Smrt Navaljnog je lekcija za BiH: Naš put je Zapad, Zapad ili ništa

Veliki zaokret od politika Regana i Tačer: Nacionalistički populisti preuzimaju zapadnu desnicu

Nastavlja se reaktivna bošnjačka politika: Dobro je što trojka neće HDZ-ov prijedlog, ali šta hoće

Predloženi izbor članova Predsjedništva ne rješava ključnu presudu: Sejdić i Finci i dalje diskriminirani

Faruk Muharemović, direktor Zavoda za planiranje razvoja KS za "Avaz": Neće više biti "tibri" u Sarajevu

Otišla si, Seko, izostala je tuga

Privremeno bio obustavljen tramvajski saobraćaj u Sarajevu

Izbacivanje stranih sudija iz Ustavnog suda BiH je skoro nemoguće: Dodik hoće ono što nije dobio ni Milošević

Otvaranje evropskog puta i pregovori između stranaka: Historijski podvig ili epohalna propast trojke

SDP pojačali vijećnici koje su optužili za rušenje Bogićevića